Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

40 DANA BEZ STRESA – DAN 5



Od „uzbudljivog“ prvog, koji je opasno prijetio da okonča moj izazov prošlo je pet dana. Kritički osvrnuvši se unazad s veseljem mogu reći da STRES nije (još) pronašao prolaz kroz obrambeni štit kojim sam se okružio. No to ne znači da me je pustio na miru.
Ako ste pročitali zadnja dva posta (prije ovog naravno), mogli ste uočiti kako su „određeni“ ljudi vođeni nekim svojim nadahnućem (nazovimo to tako), odlučili da je vrijeme korizme pravo vrijeme da „izgubljene ovce“ vrate nazad u stado iz kojeg su odlutale. Figurativno rečeno.
Iako su bili veoma naporni ja sam na umu imao samo IZAZOV. On je bio moja mantra i priznajem puno mi je pomogao. Svaki put kad sam osjetio da bi mogao žustro reagirati sjetio bih se izazova i samo bi se nasmiješio.
U svemu uvijek težim biti najbolji (vlastitim snagama – ne na tuđu štetu), a osobito u situacijama koje sam si sam postavio. Tad je cijena puno veća nego inače. No tu je riječ i o poznavanju sebe i svojih sposobnosti.

Na poslu je također bilo laganih trzavica koje su rezultirale mojim velikim strpljenjem i iznenađujućom smirenošću. Nisu to bile situacije za rezati si žile ali za mene su poput šamara u lice. Najčešće je riječ o bahatosti i gledanju s visine. Općenito sam iznimno tolerantna osoba i teško me je uzrujati a kamo li natjerati me da „pošizim“, no ako uporno kreneš testirati moju granicu tolerancije onda se nemoj iznenaditi reakcijom.

Iskreno priznajem da sam se u ovih pet dana stvarno potrudio biti smiren, i da mi se taj trud isplatio. Zapravo sam neopisivo sretan što sam si zadao ovaj izazov, jer ako se nastavim ponašati na isti način istrenirat ću svoj um i biti ću za jedan korak bliže osobi kakva želim biti.

Iznenadila me lakoća kojom sam uspio spriječiti izljeve ljutnje samo time što sam se sjetio izazova.
Moram izdržati četrdeset dana bez ljutnje, bijesa i svega što uz to ide. Jednostavno moram. Jer sam odlučio iskušati samog sebe, uvjeriti se koliko sam zapravo jak i kolika je jaka moja vjera u vlastite sposobnosti.
Neki ljudi čine to isto tako da skaču s padobranom, voze rafting, penju se na strme planine ili plivaju s morskim psima. Ja se eto rješavam STRESA.

Što je najbolje u svemu, cijelo sam vrijeme na oprezu. Svako malo se podsjetim da traje izazov i da ne smijem zastraniti. I tako samog sebe držim pod kontrolom. Super je taj osjećaj. Stvarno jest.

Jedva čekam četrdeseti dan kad ću moći ponosno reći da se tijekom tih četrdeset dana niti jednom nisam izvikao na nekoga i naljutio. Da nisam gubio živce, psovao i zapadao u teška stanja. To će biti moja mala pobjeda nad samim sobom ali i temelj na kojem ću graditi konstrukciju. Konstrukciju koja će na kraju predstavljati ono najbolje što u sebi nosim. Predstavljat će mene onakvog kakav želim biti.
Za samo trideset i pet dana.

Post je objavljen 18.02.2013. u 17:42 sati.