Marketing
Ribice
Jučer sam se dušil u jeftinim todorićevim krafnama......jebem li ga škrta, to pekmeza u tragovima, pa sam moral dodatno armirati, maspater.
Danas ribice, ali pržene, no, prelivene Garumom, hehehe, fish sauce.
Sav sam u ribi, ovih dana. Pun sam tih Ω.
Doma gurmanske spike sa Švrćom.
-da mi je znat tko se prvi setil gurnuti meso u vatru?
-aaaa, jel znaš da su teletabisi u srednjem vijeku, nakon kuhanja mesa
"vodu" od toga bacali?
Velim ja, pa ponovo ja, ko ona kokoš:
-da je meni znati kak su ljudi došli na to da sole meso i koliko je sol bila dostupna duboko u kontinentu Europe, tj., koliko je bila dostupna širim masama?
A i ja gluposti pitam, a google pod prstima, cccccccc.
Veli danas meni Borut:
-Ma nisam ti ja bas siguran ako riba nije "vidjela"vatru!
a da ste to malo marinirali, sušili, kuhali, fermentirali, nebi vam Dalmacija bila zgarište, ccccccc.
To ljeti gori ko šašavo.
-ae, ajmo na gradele
pa potpali kubik loze, a ono wuuuuuuušššššššš u zrak i na sranja.
No, tata je to danas u labaratoriju pod kontroliranim uvjetima.
Normalno, zaliveno Garumom,
a i tata i škamp smo se zalili crnjakom.
Ahhhhh, di je moj pokojni mališan, iz vremena moje akvaristike.
Pol riba mi je noću znal pojesti, maspater.
Koji žderonja, koji predator, cccc.
Ufatim ga jedno jutro, ono,
ko kakav đak, klinac, u rukama mu pol kruha, ili talijaner, podlaktice horizontalno......................
i drži u kliještima jednu Black Molly, ono ko sendviđ, sendvič, ja blenuo iiii, kao da sam čul:
-bok stari
ali ono, punih usta!
Post je objavljen 13.02.2013. u 21:42 sati.