Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/milemylo

Marketing

TREBA MI JEDNO ČIŠĆENJE SRCA



Navijam za luzere. Njihov sam nazagriženiji navijač. Pa što ako su luzeri, i oni trebaju navijače. One prave, vjerne i iskrene,koji ne moraju nužno biti poput njih.
Ponekad nazovem sebe luzerom i onda se prekorim zbog toga, jer ja mogu biti svašta ali to ne mogu. Stvari koje sam napravio u životu,koje ću tek napraviti, situacije koje sam prošao i koje ću tek proći, ljudi koje sam upoznao i koje ću tek upoznati,jasno mi daju do znanja da nisam luzer. Niti se krećem u takvom društvu – ne prihvačaju me.

Svejedno navijam za njih. Ima nešto posebno u njihovu stavu što mene opčinjava i zbog čega su mi oni tako zarazni, zbog čega ponekad sebe nazivam luzerom. Ne mogu to potpuno objasniti, to je jednostavno osjećaj koji me obuzme i drži dosta dugo i sve se oko mene mjenja. Kužite li? Ne? Nema veze, ja kužim.

Ja sam emocionalni luzer, tako bi se mogao opisati, ako bi baš htio biti luzer. To bi bila moja defenicija (više zvuči kao neka dijagnoza). Imam goleme količine osjećaja koje nemam kome dati, već skupljaju prašinu u golemom skladištu kojeg sam nazvao (pazi ironije) – srce.
Skladište bi trebalo dobro restauriranje jer već desetljećima nije renovirano, i primjećuju se pukotine u zidovima.

I baš kroz te pukotine cure osjećaji koje nastojim zadržati unutra, bar privremeno dok se ne pojavi osoba kojoj ti osjećaji pripadaju. To je ujedno i razlog zašto se zaljubljujem u krive osobe, zašto toliko emotivno proživljavam prekide i zašto se zaljubljujem u gotovo svaku svoju frendicu koja mi se osmjehne, da kompliment, ili pokaže malo nježnosti.

Za veliku većinu takvih situacija svjestan sam što se događa i uspijevam to kontrolirati, da ne eskalira u veliki problem. Ali ni moja kontrola nije 100% učinkovita i zna doći do „big banga“, nakon čega ništa nije više isto.

Trebam renoviranje srca, kompletno čišćenje od tavana do podruma. Vidio sam oglase studentskih grupa koje odvoze glomazni otpad, čiste tavane, podrume i dvorišta, i palo mi na pamet, postoje li grupe koje čiste prenapućena srca? Znate od uspomena, bolnih rana, krivnje i kajanja. Baš bi mi dobro došla jedna takva grupa.

Tko zna što bi se sve pronašlo u tom skladištu, koliko bi tih stvari bilo vrijedno a koliko bi odmah spalili da se nikad više ne pojave. Znate li za nešto takvo? (Nemojte slučajno spominjati psihijatre ili psihologe, već sam sve to prošao).

Ako znate, ostavite komentar.


Post je objavljen 10.02.2013. u 00:45 sati.