Gledala sam tvoje ruke na grudima kako se ritmički spuštaju i uzdižu
i osluškivala mir tvoje tišine u svakom udisaju i izdisaju.
Željela sam udahnuti san sa tvojih usana
baš sada u trenu dok si lutao hodnicima svoje podsvjesti.
Izlizala sam tvoju kožu pod svojim pogledom
iscrtavajući svaki centimetar Tebe na ovom platnu moje svjesti,
dok si me tjerao da te volim još i više.
Kao da je više od ovoga uopće i moguće!
Nisam znala lutaš li bespućima svojih divljina svjestan
koliko me ima u svakom listu, travki, svakom drvetu i grani
pored koje si prošao, dodirnuo, stao.
Uz tvoj bok uvijek te prati mojih 21 gram 'onoga što ne možemo izvagati'
dok me miluješ plavim dubinama koje govore i bez riječi,
ili ovako kao sada, dok te pokrivam na jastuku naših mirisa.
Otvaraš oči.
Tvoj osmjeh i zagrljaj.
I riječi...Ljubavi, opet sam te sanjao!
Post je objavljen 09.02.2013. u 00:20 sati.