Još uvijek osječam ,pamtim,sječam se vremena koje nosi ljepotu tvojeg pogleda, otisnutog u tragove koje smo zajedno stvorili, onih dana u vrijeme našeg upoznavanja zasuto kišom poljubaca u kutku tvoje sobe, na krevetu od uspomena, pod posteljom boje najljepšeg sutona. Zapleli se često prsti tada u tvojoj kosi dok se slijevala jastucima koje smo dijelili u tišini noći, koja će pamtiti opet, ljubav stvorenu na obroncima neba. Toplinu tvojeg tijela još osjećam kad sklopim oči, kao laki povjetarac vrućeg ljeta, negdje na jugu, za vrijeme zalaska sunca, dok oblaci putuju nošeni tim lahorom sjete . Nedostaje mi mirna luka tvoga zagrljaja, gdje bih odmorio jedra života i usnama na vratu ti rekao: Hvala ti anđele moj, za dane, sate i minute.Eto, pamtim vrijeme koje nosi ljepotu tvojeg pogleda, čekajući ponovo trenutak gdje se grle pogledi naši, negdje opet, na kolodvoru vječnosti te naše čežnje…
Post je objavljen 07.02.2013. u 21:27 sati.