Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

Darko Tot: "Šutljiva većina učenika se zapravo podsmjehuje učiteljima" - a, zapravo, podsmjehuje se on!

U jučerašnjoj emisiji Radio Sljemena, pomoćnik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Darko Tot izrekao je niz zanimljivih tvrdnji, ali najznimljivija je bila ona o odnosu učenika prema učiteljima. Naime, Tot je izgovorio sljedeće: "Većina (u razredu) koja šuti o problemima, ali se s podsmjehom ponaša prema tom učitelju je za mene puno opasnija od onih koji su direktno nasilni u školskom okruženju."

Što se tiče sadržaja ove rečenice, iskreno, pitanje je je li ikome jasno što je gospodin Tot ovime zapravo htio reći. Dakle, većina učenika koja šuti i radi zadatke koje im učitelj zadaje djeluje destruktivnije na nastavni proces od onog jednog koji radi ekscese i svima odvlači pažnju od onoga što se na satu radi, od onoga što učitelj govori i od onoga što piše na ploči i u udžebeniku? Moguće je da Tot u glavi ima neku sliku Ghandijevskog otpora koji se provodi u hrvatskim školama, masovni "underground" pokret učenika koji iz protesta rade ono što se inače radi u školi, ali svojom šutnjom tiho potkopavaju autoritet učitelja?

I sam Tot se ranije u istoj emisiji požalio da se na nekim mjestima njegove izjave karakteriziraju kao gluposti, što, kao, ne pridonosi demokratskom i tolerantnom ozračju javne rasprave. Međutim, "glupost" je zapravo najpristojnija riječ koja se u ovom slučaju može upotrijebiti (uz, naravno, cijelu gomilu manje pristojnih). Naime, činjenica je da, da je bilo po Agenciji i Ministarstvu, nikakvog javnog raspravljanja o ovome ne bi bi bilo; sve vapaje i pozive upomoć iz tisuću hrvatskih škola ovi su ljudi u svojim lijepo dekoriranim uredima odgovarali šutnjom i ignoriranjem, a kad se napokon stvorila neka kritična masa koja od njih zahtijeva da se pokrenu i za svoje plaće naprave nešto korisno, onda se batrgaju rukama i nogama kako bi zadržali postojeće stanje, ma kako ono bilo loše, iz samo njima znanih razloga za koje možemo samo pretpostavljati koji su (iako, ako bismo pogađali, prvi na listi bili bi lijenost i nesposobnost).

Što se tiče podsmjehivanja, ovdje mu se, izgleda, potkrala Freudova omaška. Naime, ako se netko podsmjehuje učiteljima i nastavnicima, onda su to Agencija i Ministarstvo, samo što to do sada, osim što je bilo prilično očito iz više-manje svih nastupa, a još više dokumenata koji se u tim institucijama proizvode, nitko nije javno izgovorio na glas. Ova Totova tvrdnja je zapravo prebacivanje subjekta radnje na nekog drugog. "Učenici se podsmjehuju učiteljima", dok je zapravo cijela istina da se "Ministarstvo podsmjehuje učiteljima", ravnatelji, savjetnici, službenici, pročelnici, zamjenici, dakle i sâm Darko Tot. Pa je onda sasvim logično da nam obrazovni sustav izgleda tako kako izgleda.

I ostale Totove tvrdnje spadaju u isto kategoriju. Konkretno, njegovo uporno ponavljanje da "suspenzije u Americi nisu postigle rezultate i da su učenici koji su suspendirani na kraju završili na ulici". Naravno, ovisi o kakvim rezultatima se govori. Naime, rezultati su poprilično uspješno postignuti u učionicama iz kojih su ti učenici izbačeni; ako se već nije pomoglo suspendiranima, onda se sigurno pomoglo onima koji su spašeni od ekscesa i iz čije je blizine uklonjen model ponašanja kojemu bi se, da nije uklonjen, vjerojatno priklonili u znatno većem broju.

A ako s ekscesnim učenicima "nisu postignuti rezultati", onda je to zato jer nakon njihovog isključenja iz nastave onaj dio sustava koji se o njima trebao baviti nije odradio svoj dio posla, kao što je vjerojatno da ni u Hrvatskoj taj dio sustava neće odraditi svoj dio posla, a neće zato jer se Hrvatska po obrazovnoj strategiji sve više udaljava od Evrope, a sve više približava SAD-u, zemlji s najozloglašenijom obrazovnom strukturom u zapadnom svijetu - u kojoj je obrazovanje nedovoljno financirano, nimalo cijenjeno i, kao i u našoj zemljici na brdovitom Balkanu, zadnja rupa na svirali.

Također, impresivna je selektivna gluhoća kojom dužnosnici Agencije i Ministarstva biraju zanemariti ono što učitelji i nastavnici trube već mjesecima, otkako je pokrenuta akcija potpisivanja peticije za suspenzije. Naime, uporno se ponavlja da "suspenzija nije rješenje jer traži daljnje korake" što je, zanimljivo, upravo ono što i mi tvrdimo: suspenzija sama po sebi nije rješenje problema za problematičnog učenika, ali je prvi i nužan korak prema tom rješenju. Začkoljica u ovom dijelu je da te ostale korake moraju poduzeti drugi jer je tada problem izašao iz dohvata učitelja koji je ostao u učionici s ostalih 30-oro djece. Ono što nadležni očito zanemaruju je da je civilizacija nastala na principu podjele poslova u kojoj svatko radi ono za što je nadležan i stručan. Međutim, hrvatska obrazovna strategija se očito sastoji u tome da učitelj bude "katica za sve" i da obavlja poslove i pedagoga i defektologa i policajca i, na kraju, roditelja.

A ponavljanje da "treba osigurati uvjete da se suspenzija može provesti", da "treba provesti javnu raspravu", da "treba vidjeti što s učenikom nakon što ga se odstrani iz učionice" posebno probija uši s obzorom da je riječ o identičnim frazetinama tipa "drugovi, mi moramo", "drugovi, mi trebamo" iz kojih smo se ismijavali desetljećima i koje su postale simbol nezainteresiranosti i birokratske inertnosti sustava koji ovakve poštapalice koristi isključivo kao izgovore da se na kraju ne napravi - ništa. Trebamo? Da, trebamo i trebate. Pa krenite već jednom! Na raspolaganju vam je infrastruktura, novac i dovoljno vremena za razradu svega što treba, za razliku od nastavnika koji sve ovo rade u slodbodno vrijeme, a koji su za svoj posao plaćeni pola od onoga što primaju dame i gospoda koji od drugih traže da rade njihov posao!

I posljednja od Totovih gluposti je rečenica koju je također ponovio nekoliko puta, u svakom nastupu u proteklih tjedan dana, a to je da "ova obrazovna politika nije benevolentna prema nasilju u školi".

Caka je, naime, u tome što ne treba biti benevolentan prema nasilju da bi ga se podržalo. Dovoljno ga je ignorirati i pretpostavljati da ga se može suzbiti papirnatim mjerama.

A kao što možda manje pristojni, ali razumniji i realniji članovi društva znaju, papirnata mjera nikad nije potpuno beskorisna. Može se, naime, iskoristiti najmanje za jednu stvar. Samo je poželjno da papir na kojemu je odštampana bude mekan i da se tinta ne skida pri prvom dodiru.

Post je objavljen 01.02.2013. u 13:07 sati.