Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi nego da je na Knežiji.
– Fakat je Knežija veća nego što sam mislio. Drugi put mi precizno reci gdje si.
– Mislio sam da ćeš pogoditi gdje bih mogao biti danas.
– Kak bih pogodio? Pa nemam parapsiholoških sposobnosti.
– Danas je sv. Ivan Bosco pa sam se otišao pomoliti za svoje učenike. Imali smo sjednicu u školi pa mi je pukao film.
– Kaj je bilo?
– Ma… Uvijek na sjednicama govorimo o klincima koji se problematično ponašaju. Uhvati me depresija. Pogotovo kad počnu svašta govoriti o našim učenicima.
– Kaj vele?
– Jedna kolegica…
– Drugarica!
– …veli: "Ovaj svijet je stigao da kritične točke razvoja. Mladi više ne slušaju roditelje. Kraj svijeta ne može biti daleko." Druga: "Današnja mladež je pokvarena do dubine svoga srca. Mladi su izopačeni i lijenčine. Današnja mladež neće biti sposobna sačuvati našu kulturu." Treća napominje: "Ne gajim više nikakve nade za budućnost naše zemlje bude li današnja mladež sutra na vlasti, jer je ta mladež nesnosna i bezobzirna, jednostavno užasna."
– A kaj ti veliš?
– U ovih dvadesetak godina otkako sam u školi nisam susreo niti jednog sretnog učenika koji je pravio probleme. Uglavnom se radilo o zbunjenoj, frustriranoj i nesretnoj djeci i mladima. A takve se ne kažnjava za ono loše što čine, nego im se treba pomoći. Nadam se da ćemo što prije shvatiti da mladi nisu problem i da njihovo neprihvatljivo ponašanje nije ništa drugo nego poziv u pomoć.
– Moš mislit… Ti si idealist i budala.
– Kažnjavamo klince zato jer bježe iz škole. Pa tko normalan odlazi s mjesta na kojemu mu je dobro.
– Konobar Matko.
– Matko debil?
– Pa da. Veli da je sinoć bio kod cure i da mu je bilo dobro, ali je otišao prije nego je mislio i htio.
– Zašto?
– Pa vratio joj se muž.
Post je objavljen 31.01.2013. u 17:09 sati.