Gdje li je taj password? Lozinka. Kljucic za sobu. Naci cu ga. Prvo da joj napisem nekoliko rijeci. Njoj i ponekom setacu ili setacici koja proviri kroz prozorcic, zakoraci u ovu primirenu sobicu.
Dobro mi dosli. Sobica je jos tu iako i ja rijetko ovamo navratim. Nema nekog posebnog razloga. Pisem i dalje (to je neizbjezno za neke, prepoznat cete se, znam). Notesi, biljeznice, racunalo, mobitel ili samo po zraku (nema ovdje pijeska), nije vazno, bitno je da se katkad pogledam u to zrcalo. Uspjela sam shvatiti koliko mi je to neophodno, gotovo kao i citanje zapisa drugih.
Jucer procitah divan tekst. Doslo mi je da autoricu pronadjem i zagrlim. Da, vi koji me poznajete znate da katkad ne marim za norme i bacam se u zagrljaj naocigled potpunim strancima (nasrcogled novopronadjenim clanovima moje soul family).
A o ostalome tijekom protekle godine dana… Ukratko, dobro je. Sve je drukcije pa i mi. Katkad nema razlike izmedju rasta i rastezanja. Prvo sam se jedva naviknula na Soulmateovu osisasnu glavu (u biti i nisam – srecom, kosa raste), a zatim je uslijedilo nekoliko naglih i velikih promjena - ne samo na vec i u nasim glavama i u okolini. Ide to nekako zajedno. Na neke se jos nisam naviknula, ali sam se napokon prestala opirati, prihvatila ih pa se lakse dise:
“Whatever you accept you go beyond. If you fight it, you’re stuck with it.” U nekim stereotipima ima i istine. Iako… Ne postoji samo jedna istina…;)
Stay well!
Post je objavljen 31.01.2013. u 12:03 sati.