Već neko vrijeme skupljam svoje djelove razasute uokolo. Stvar je da nisam bila sigurna želim li ih sakupiti. Možda sam upoznala nekoga tko će mi pomoći u sakupljanju. Nisam uopće sigurna je li pametno sve to. Je li se pametno upuštati u bilo što. Srce mi je bilo slomljeno i svaku nježnost smatram ozbiljno, a nisam sigurna je li on ozbiljan samnom. Zabavno mi je biti s njime, drag je. Zaista je. Ali ja nisam ona prava, uvijek se nadam divoti. Možda bi se prestala nadati? Ili ipak ne?
_______________________________________________
-Ruža u zimi-
Grimizan cvijet u snijegu,zimi
U nevrijeme izrastao, kao čemer djeve neke
Iznikao u doba kad vjetrovi hladni pušu.
Na skrovitom mjestu nađen
Blistav rubin, neokaljan,
Crven poput kaplje krvi slomljenoga srca.
Djeve koja navrh stijene uplakana čeka
Ostavljena, sve dok se njezin srebrni ratu zaklet vitez
U bitke i pohode više vraćat neće.
Ne boj se, draga Jo, što u vrištini toj truneš,
Jer zimska ruža obećanje nosi, još u runama drevnim zapisano
Da jednom nađena prava ljubav iznova se rađa. *.*
M.
Post je objavljen 30.01.2013. u 18:54 sati.