Piše: Dražen Oreščanin
Nastavno na prethodnu kolumnu o tri zlatna pravila, danas ćemo obraditi temu koju obično nazivam kreativni red. Sigurno ste čuli za izraz kreativni nered, koji se često koristi, posebno u umjetničkim krugovima, gdje simbolizira neku ultimativnu mentalnu razbarušenost, zbog koje veliki, kreativni i maštoviti umovi ne mogu biti uredni i organizirani. Osim legendarnog albuma Dine Dvornika, u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga, web-sajtova i blogova, pretežno vezanih za glazbenu i likovnu umjetnost, koji se diče tim nazivom. Taj kreativni nered vjerojatno pretpostavlja da je Salvador Dali imao razbacane kičice i palete po cijeloj hacijendi, a sudoper Paola Coelha je pun prljavog suđa od prošlotjednih obroka...
Kreativnost, što je to?
Prema definiciji, kreativnost je poticaj bilo kojem činu stvaranja. To je temeljni ljudski poriv i razlika ljudske i umjetne inteligencije. Vrlo često se informatičari smatraju vrlo kreativnim osobama, a informatičke tvrtke vrlo kreativnim okruženjima. Sigurno ste vidjeli puno tekstova o tome kako su uređeni uredi uredi Googlea i Facebooka, kako ekipa razvaljuje flipere, pingač i uživa u poslu. Možda se to čini na prvi pogled kao kreativni nered, ali to je u biti kreativni red, jer svatko od zaposlenika ima zadatak koji je mjerljiv, koji ima rokove i koji će netko organizacijski nadređen ocijeniti i evaluirati.
Postoji vrlo bitna razlika u složenosti kopanja rupe ili fotokopiranja hrpe papira u odnosu na osmišljavanje složenih poslovnih rješenja, aplikacija i sučelja. Za prvopomenute poslove nije potreban visok nivo inteligencije i kreativnosti, dok je za potonji potrebni nivo vrlo visok. Osoba visoke inteligencije i kreativnosti ima drugačije životne ciljeve i zahtjeve, a ponekad joj se bazični zadaci poput skupljanja razbacanih stvari i pranja suđa čine nepotrebni. Zaista, vrlo su rijetki ljudi koji su po prirodi izuzetno kreativni i skloni redu.
Veća tvrtka u kojoj bi se nalazili samo kreativci vjerojatno ne bi imala neke šanse i budućnosti na tržištu, bez komponente reda za koju bi se organizacija sustavno brinula. Uostalom, netko se treba brinuti za ugovaranje posla, poštivanje rokova, kvalitetu isporuka i financije.
Kreativni informatičar
Također je bitno pitanje što je definicija kreativnosti u informatičkoj struci. Malo sam zaguglao i naravno da na hrvatskom nema nikakvih tekstova na tu temu, ali na engleskom se može naći dobrih znanstvenih tekstova, od kojih bih preporučio ovaj link
Ukratko, kreativnost informatičara počiva na korištenju analogije kao metode za rješavanje problema, problemi se ponekad rješavaju fokusirano a ponekad inspirativno. Kreativnost informatičara je strukturirana i počiva na analitičnosti, a analitičnost počiva na redu. Informatički sustavi su uvijek logično organizirani i dobro uređeni, iako su bazirani na kreativnim rješenjima. Kreativni informatičar i kreativni umjetnik su kreativni na vrlo različite načine.
Nema ne znam, neću i ne mogu
Jedno od pravila koje je također primjenjivo u informatici je pravilo koje je bilo vrlo popularno u nekadašnjoj JNA – Nema ne znam, neću i ne mogu. Za pravog vojnika nema zadatka koji ne može izvršiti. Analogno (obratite pažnju na kreativno informatičarsko korištenje analogije) za pravog informatičara nema problema koji ne može riješiti. Najmoćnije oružje informatičara je analitičnost i želja da se suoči s novim izazovima.
Kod mladog informatičara kreativnost i analitičnost razvijate na način da mu date zadatak koji je malo složeniji i teži ili drugačiji od nečeg što je već radio. Mi smo svi na fakultetu utrenirani da razmišljamo analitično i na taj način proširujemo i produbljujemo znanje i to nam je usađeno u ponašanje, gotovo kao refleks. Ako se mladi kolega zadatku razveseli, te ga riješi brzo i kvalitetno, znači da je potencijal dobar i da ste na dobrom putu. Ako vas dočeka odgovor Ja to nisam nikad radio, može li mi netko pokazati ili još gori Nisam bio na tečaju za to – uzalud vam trud svirači...
Postoji i vrlo rijedak primjer ljudi koji imaju loše usmjerenu analitičnost. Dakle, netko dobije problem kojem treba naći uzrok i riješiti ga, te problemu pristupi s veseljem i entuzijazmom. Njegova analiza ne rezultira nalaženjem uzroka i rješavanjem problema, nego nalaženjem deset više ili manje nepovezanih stvari koje mogu biti manifestacija nekog drugog problema. O tim stvarima detaljno lamentira u dugim mailovima upućenim na široki krug primatelja, koji su obično potpuno nečitljivi. Umjesto jedne jedinice vremena koju bi utrošio na rješavanje problema, utroši svojih pet jedinica vremena na big picture, te još nešto tuđeg dragocjenog vremena na probijanje kroz njegove halucinacije. Takve ljude treba držati podalje od problema, te im davati jednostavnije i repetitivne zadatke, ako ih već imate u timu.
Kreativni red, konačno...
Siguran sam da je iz dosadašnjeg teksta više-manje jasno što podrazumijeva koncept kreativnog reda – omogućiti strukturiranu organizaciju koja potiče kreativnost i stvaranje nove vrijednosti u uređenom i definiranom okruženju. Kreativni informatičari rade kreativan posao na kreativnim projektima gdje je potrebno naći kreativna rješenja za klijente koji cijene kreativnost.
Vjerujemo da je Poslovna inteligencija upravo takva organizacija, budući da sustavno radimo na razvoju kreativnosti i uređenosti procesa. Kreativnost jedna od naših šest korporativnih vrijednosti, a naši rezultati govore o našoj uspješnosti.
Post je objavljen 30.01.2013. u 17:08 sati.