Kako god da me pogleda
ljepota zarazne ljubavi
od sreće samo prstom
pokrijem i tu zvijezdu.
Dopustim joj da me uveliča
raširenih ruku da igram
glavom ka nebu i u srcu
po odrazu sam njenom stvoren.
I kroz čašu crvenog vina
posadim bijelu ružu
i pričam joj satima
u vrtu tarantalovom.
I dok me gleda u zagrljaju
stvara me smije se
nezamislivom stvarnošću
zatvara bore i godine.
Kako god da me pogleda
tražim svoj odraz u njoj
neke eksere na zidu tupe
osvojile su sretne slike.
Post je objavljen 27.01.2013. u 06:47 sati.