Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/sjenovitastranamoguma

Marketing

Kolotečina


Pms me puca izgleda od jučer, pritajeni očaj, umor, mrtvilo neko. Otjerah sve bitne ljude iz života nakratko, i odlučila da mi neće The Kolotečina određivat ovakve stvari, nego...pa-JA.
Surfajuć netom, otvorila sam Sensinu stranicu za anđeoske poruke, u želji da dobim savjet izvana što točno činiti, a da ne moram nikoga gnjavit, ili tražit po forumuma rolleyes

Mogu reći da sam pogodila pravu poruku, čak i iz prve. Pa kaže:

STANKA
,,Katkad je potrebno uzeti stanku ne da bismo se odmorili, nego da bismo bolje vidjeli. Kolotečina nam se neprimjetno uvuče u život i postajemo poput robota. Zbog ponavljanja istih radnji gubimo sposobnost primjećivanja situacija važnih za naš život. Zastanimo i promotrimo svijet oko sebe, primijetimo svaki detalj, svaku izgovorenu riječ. Anđeli vodiči pokazuju nam put i slike koje dugo nismo vidjeli.''

Kolotečina je stvar, koja je nama najčešće nametnuta, ali i mi se sami njome služimo.... kako bismo se uljuljkali u stvaralačku ili radnu atmosferu, kako bi postigli neke ciljeve za koji treba uložiti dugoročni trud, a moguće je da se njome služimo i kako bismo se stopili s okruženjem. No pri svemu tome zaboravljamo bitnu stvar ...život. Same sebe i svoje osjećaje.

Sva sreća pa sam počela primjećivati svoje nezadovoljstvo, koje sam djelomično pripisivala okolini, zagađenom zraku, 'tako to mora biti'-mirenjem.
Pokušala popeglati situaciju virtualno, lošom i uobičajenom strategijom-bježanjem od srži problema.
Ipak, skužila sam na kraju što me zapravo smeta, što mi fali, gdje zaostajem, gdje sam se preračunala, gdje skrećem sa puta. Pogodila gdje mi to fali ''psihičkih vitamina''. Ali nekako se nisam osjećala bolje radi toga. Pa sam se grizla.

Htjela sam napisati vrlo cendravi post sinoć. Ali sam odustala. Prespavala sam, bezbrižno, što se pokazalo ključno za uspjeh, u pronalaženju bolje sebe. Stvarno malo bolje sebe,a ne 'malo bolje spakirane' sebe.

Dakle, primijetila što radim kad se preupregnem, kad duže usmjeravam energiju na išta što mi suštinski ne pomaže.
Ali, sve je u redu. Ne treba mi savršenstvo, ono ionako- ne postoji.
Sranje se dogodi kad si ne dozvoliš pogledati nešto u sebi. A sranja su to što jesu, jer ih mi tako zovemo, jer nam se to što primijetimo ne sviđa, ali kasnije smo zahvalni. Prema tome, sranja su čovjeku poželjna u životu. Pogotovo čovjeku koji se jaaaako trudi da bude čim bolji. Pritom često zaboravlja- svrhu.

Otkrila sam kod svojeg problema već prije, da, samo što kao da zaboravim na to s vremena na vrijeme, i onda se događaju konfuzije. Samelju me okolnosti, rigidnost tuđa il moja, nebitno.
Nego, zahvalna sam za svako malo i veliko sranje koja se događaju. Jer mi pomažu da prepoznam lažnu radost od prave, lažni mir od pravog, lažni zen od pravog, tamo gdje imam kontrolu i tamo gdje nemam. I tako dalje.

Po nekoj logici, pms mi je pomogao da ovo shvatim. Većina većih spoznaja dolazi upravo u tom mračnom razdoblju povećanog apetita i povlačenja u sebe sretan


Post je objavljen 23.01.2013. u 14:28 sati.