Evo sam prije nekoliko dana kupila staru kredenciju (regal, rekli bi to danas), no u njoj je ostala stara veeeeelika iglica. Velika iglica s malom ušicom.
Iglica koja daje razmišljati...
Za onog tko je čitao Bibliju - iglica i njena ušica je asocijacija na 'težak ulazak u Kraljevstvo Božje''... Teško će bogataš u Kraljevstvo Božje'' - reče Isus. ''Lakše će i deva proći kroz ušice igle nego bogataš u Kraljevstvo Božje'' (na slici: prolaz u Jeruzalemu, koji se naziva: 'Ušice igle')
Isus je koristio mnoge usporedbe da bi svojim suvremenicima približio pojam Kraljevstva Nebeskog.
Tako i ovu.
A kako mi deva nemamo, a nemamo ni konja (osim u pašteti), a nit hodamo baš kroz planinske klance...
onda bi On danas upotrebljavao drugačije usporedbe...
A tada - tada je njima bilo razumljivo:
da se do Boga ne mogu provuć sa svojim 'devama' - sa svojim bogatstvom...
A BOGATSTVO se negdje mjerilo u 'devama'... negdje se još i danas mjeri...
Zar nas Isus i danas ne poziva da ostavimo sve - 'svoje deve' (svoje BOGATSTVO) koje nam priječe da idemo za Njim.
A raznih deva ima. Raznih konja. Raznih stvari.
Na svašta se čovik može navezat i usmjerit sve svoje snage da postigne to nešto - prolazno...
to nešto što mu otežava korak i hod prema Bogu.
Nije lako slijediti Isusa. Isusa koji nema gdje ni glavu nasloniti.
Nije lako prihvatiti život ZA DRUGE. No mnogi ga još uvijek izabiru.
I Bogu hvala da još ima onih koji takav Put žele.
Ne onih koji polaze za Isusom s računicom -
da dobiju nešto zauzvrat,
već onih koji daju sve
a ne očekuju ništa.
Oni prolaze... prolaze kroz vrijeme - u vječnost...
dugim putin,
tisnin klancin,...
...i nisu navezani
na ništa
i nikog...
OSIM BOGA SAMOG