Marketing
A Bog nas svejedno - voli!
ovakvi il onakvi -
ali Bog nas svejedno - voli.
Kad je netko citirao dobro poznatu rečenicu:
''Bog te voli takvog kakav jesi''
jedna su-sestra Majke Tereze je rekla -
''Bog te voli takvog kakav jesi, takvu kakva jesi. To je istina.
Ali te voli i previše -
da bi te ostavio takvog kakvi jesi, takvu kakva jesi...''
......................................................................................................................................................................................................................
Slažem se s njom.
***
...
Bilo je to, prije koju godinu, kad san učila generaciju nazovimo to tako generaciju ''vrlo nestašnih'' sedmaša. Odjeljenje samo muških sedmaša. Generaciju u kojoj je bilo podosta onih koji su smatrali da su veća faca ako izvale il naprave veću glupost. Izaberem jednog od njih da iziđe pred ploču i predstavim ga, onako za primjer, kao budućeg direktora neke firme u Dugopolju. ''I reci ti meni direktore, kad pogledaš ovaj razred pred sobom, koga bi ti izabrao da radi u tvojoj firmi? Ko su ti u koje ti možeš imat povjerenja? Ko su ti za koje znaš da će raditi savjesno i odgovorno, da neće ljenčarit i okrivljivat tebe? Da neće samo dangubit i čekat kad će plaća... ? ...
I počeo mali ''direktor'' birat svoje radnike. A bilo je i onih koji su navaljivali, dizali ruku: ''mene, mene... mene primi'' ...
I reka je mali otvoreno nekima zašto ih ne bi primio ... I zasramili se oni svog ponašanja pred njim ... bar nakratko. Zasramili se što ih ne bi primio u svoju firmu...
Ne znam koliko sedmaši mogu shvatiti posljedice neodgovornog ponašanja, ali činjenica je da se i mnogi stariji ponašaju ne-odgovorno. Nesavjesno. Nezahvalno. Djetinjasto.
Ne cijene što se za njih radilo ili još uvijek radi. Ne cijene ni prijateljstvo. Boga se nisu trudili upoznati, to im je 'tlaka', i o Crkvi ionako svašta čuju pa i taj Bog mora da nije tako dobar kao što se za Njega kaže... pa tako ne cijene baš ni Njega, ni Crkvu. U Crkvu odu kad im se baš dade. I ostaju na cijeni samo dvije stvari:
- novac... i
- užitak.
To dvoje.
A kakva je budućnost onima koji se u ove bogove uzdaju? Koji ne drže do prijateljstva već samo do nekog interesa?
Kakva je budućnost onima koji se ne srame što im je Bog 'zadnja rupa na svirali'?
Onakva kakvu sami svojim ne-odgovornim ponašanjem izabiru... dan za danom...
A Bog čeka.
Što?
Čeka da izvrnu svoju ljestvicu vrijednosti, pa da gore, na vrhu, bude - Bog. Bog čeka da se pokaju za ono što nije bilo dobro... ali ne tek površnim kajanjem, (ni čovjek ne voli kad ga netko, primjerice, okleveta pa se onako 'radi reda' ispriča... a kad nije u redu takvo ispričavanje pred čovjekom, ni Bogu se ne može raditi 'iza leđa'... a onda doći i onako 'radi reda' reći - 'oprosti!'... i čvrsto odlučiti - opet po svom... jer Bog je milosrdan. Oprostit će on. Opet. I opet. I opet.
Bog jest milosrdan. Ali ne može oprostiti jedan grijeh - onaj za kojeg se čovjek ne kaje. Za kojeg mu nije žao. Onaj kojeg bi učinio i opet da je u istoj prilici...
Raskajano i ponizno srce... Bog traži... i gdje Ga nađe - raduje se. I Nebo se raduje.
Tek tada blagoslov može počinuti na duši koja je do tada okolišala i bježala od Boga...
Bogu ne trebaju brojevi. Brojevi onih koji na Njega ne računaju.
Bogu trebaju pojedinci - te pojedine duše...... jer za njih osobno je On umirao...
Umirao je i za njih! - da bi Ga oni tražili, pronašli, i radovali se zajedno s Njim...
***
I vraćam se gore na početak:
Bog nas voli kakve jesmo. A svatko ima svojih mana i nedostataka. Svojih grijeha...
No Bog nas voli i previše da bi nas ostavio takve kakvi jesmo..
Post je objavljen 13.01.2013. u 19:47 sati.