Marketing
Basna...
Basna...
Jutros sam se probudila u toru okružena s ovcama. Ovna nisam vidjela ali sam po komešanju stada osjetila njegovu prisutnost. Nazočan je glavom, rogovima ali i nježnikom. Malo, malo pa poneka ovca zableji sretna što je bila zaskočena. Najjače blejanje dopiralo je s kraja tora. Mediji su prenijeli vijest kako vukovi nekažnjeno otimaju ovce i stavljaju ih na oltar vučjeg „punog stomaka“. Umjesto kazne, budu nagrađeni dobrim obrokom. Kazniti ih značilo bi kažnjavanje svog, ovčijeg takuina. Tako nešto ovcama ne pada na pamet. Ono što im pada svakodnevno na dušu to je da ih ni prošli vlastodršci, a ni sadašnji ne smatraju vrijednijim više od dvije marke oli jedan eur po kili mozga.
Svi bi ovcu, janje, vidjeli nabijeno na ražanj kod Macole na Dalmatini, na Boraji, na Klisu, na Braču u Škripu, na Pecama, kod Fanite u Podšpilje, na Visu, u Ravnim Kotarima...
Ovce su spremne na žrtvu, jer su tako odgojene. Ali, dokle? Nove generacije koje prođu satove zdravstvenog, seksualnog odgoja brzo će shvatiti kako biti heben ili biti nataknut na ražanj nije vrhunac življenja. Shvatit će kako ako ne mogu hebati majku vuku mogu ga navući na tanak led. Smjestit mu saobraćajku, poturiti papir na potpis, ozvučiti mu radni ured, namjestiti djelatnicu voljnu pušenju na mjestu zabranjenom za to, podmetnuti baketinu...Samo je pitanje vremena.
Kad tad i ovce dođu pameti. Kako kaže nobelovac Andrić, pisac, ni Hrvatski, ni Srpski, ni Bosanski već i Srpski, Hrvatski i Bosanski, svakih pedeset godina na ovim prostorima ovca se pretvori u vuka.
A, onda nastane hebana. Ovan će na vuka, vuk na vuka, a ovce u kolo.
Udri Linđo...
Vrijeme, vreme, vrime je kad svatko svatkog hebe. Nekvalitetno, ali s fiskalnim računom pisanim s desna u lijevo...
Post je objavljen 05.01.2013. u 20:57 sati.