Slusam irsko - norveski duet Secret Garden sa slusalicama na usima da mi koji titraj ne promakne i biram dok subotnje svijece gore:
Silent Wings
Adagio
Sarabande
Gates Of Dawn
Illumination
Lament For A Frozen Flower
Dreamcatcher
Evensong
Once in a Red Moon
Vrijeme prolazi (imam ga na pretek). Uzivam spustenih vijedja. Otvaram oci tek da pronadjem novi naslov:
Serenade to Spring
The Things You Are To Me
Passacaglia
Swan
Pastorale
Moongate
Sometimes when it rains
Sigma
Steps
Svaka pjesma ima svoju pricu. Sa zica violine dolazi do svih osjetila uz podrsku klavira i pratnju orkestra. Ponekad sopran visokim tonom upotpuni atmosferu, kojoj zna doprinijeti i zbor pomalo gregorijanskim nacinom pjevanja. Nastavljam, jer glazba je nenadmasiva:
Awakening
The Dream
Ode to simplicity
Sanctuary
Half a World Away
Chaconne
Reflection
In our Tears
Silence Speaks
Aquarell~ A vampire lullaby
A onda jednostavno i nenametljivo, kao da bi htjela da je se izbjegne. Kao da je samo jedna u nizu i kao da nema nista posebnoga reci. Samo jedna njihova. ...ili mozda jedinstvena, pa joj treba prici s posebnom paznjom:
Song from a Secret Garden
... trnci prolaze tijelom...
... i druga svijeca gasne...
.......................
Post je objavljen 04.01.2013. u 20:23 sati.