Music LP-Underground - #106
Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 01.15, 2013 u 19:10 sati
Led Zeppelin – “Celebration Day”
Nastavljamo sa Led Zeppelinima.
Sljedeci utorak, "Celebration Day", album snimljen 2007 godine, u zivo, za koncerta u londonskoj O2 Areni.
Netko je jednom napisao:
"Desetog prosinca 2007. godine u londonskoj O2 Areni rock divovi su prvi put nakon mitskih antičkih vremena malo prošetali Zemljom, odsviravši cjelovečernji koncert u čast Arhmeta Erteguna, osnivača Atlantic Recordsa."
U toj recenici je manje vise sve receno!
Budite s nama u utorak, na valovima
Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija
Music LP-Underground!
Koncert je bio posvecen osnivacu Atlantic Recordsa, Ahmetu Ertegunu, koji je bija jedan od rijetkih u ono vrijeme, koji je uocio veliki potencjal ove grupe na njenim pocecima i u neku ruku mozemo komodno reci, da nije bilo njega, nebi bilo ni Led Zeppelina, bar ne u ovom obliku i ovoj velicini.
O Led Zepelinima se u ovih cetrdesetak godina puno pisalo.
Zapocelo je sa pljucanjem, a zavrsilo sa panegiricima koji su na momente poprimali ljigave razmjere.
No, svi ti natpisi manje vise u sebi zadrze povezenice, kao na primjer, “Njihov zvuk zvuci poput armagedona”, do opisa vremena kad stvarali kao “vremena kad su divovi hodali zemljom”.
Ono sta ocu reci, sve se manje vise svodi na opise tipa “veliko, gigantsko, bozansko, nezemaljsko...”
Kao sta smo vidjeli u prosloj emisji, prica nije pocela bas najsretnije, ali saga o upornosti i tvrdogavosti u rock’n’rollu je ovaj put dosla do punog znacenja.
Ono sta je najvaznije kod Led Zeppelina je glazba.
A nje u ovom slucaju ima u obilnim kolicinama.
Isto tako, te glazbe nebi bilo da nema individua koje tvore tu cjelinu koju zovemo, Led Zeppelin.
Ne zaboravimo, ne postoji niti jedna anketa, top lista, lista… i sta ja znan sta, da Bonham “Bonzo”nije u samom vrhu.
Njemu uz bok, John Paul Jones, koji je svemu davao decentan zavrsni 'touch', a Plant, Plant je prica za sebe.
“Zlatni Decko” je uveo novi stil pjevanja u rock.
Jednom davno sam procitao jednu recenicu, koja otprilike kaze, da onaj sastav koji ma Planta za pjevaca, jednostavno mora biti velik.
I na kraju profesor - Jimmy Page, “doktor, mag, gitare”.
Ajmo se vratiti na koncert.
Samo okupljanje grupe je proteklo u ugodnoj atmosferi druzenja starih pajdasa. Sitimo se i raspada grupe ovom prilikom, pa bi bija red reci da su se svi clanovi grupe rastali u nekoj vrsti ljubavi, nakon smrti Bonza.
Vjerovatno ih je i ona sama omeksala.
Prijateljstvo se nastavilo svih ovih godina, a i saradnja.
Page i Plant su puno radi zajedno, cak su odlazil na zajednicke turneje.
Za vrijeme jedne, posjetili su i metropolu.
I stoga ne cudi Pageova izjava za vrijeme promocije ovog koncerta: "Kad smo se prvi put nasli na probi za ovaj londonski koncert, od zvuka koji smo proizveli pocela se otvarati zemlja".
I ja mu virujen!!
To je najtocniji opis osjecaja kad se pocne gledat ili slusati ovaj koncert.
Na tu izjavu se nadoveza Plant rekavsi da uopce nisu imali nikakvu generalnu probu uoci koncerta.
I to virujen!
Od simbolicnog otvaranja koncerta sa prvom temom sa prvog albuma, “Good Times, Bad Times” pa sve do posljenje “Rock and Roll”, zvuk iz zvucnika mocno para nebo, a zemlja se otvara u ritmu bubnja Jasona Bonhama, Bonzova sina.
Znam, Bozno je falija i falit ce zauvjek.
Njegovi breakovi su te veceri ostali neodsvirani, njegova lucidnost je ostala visjeti u zraku, jer samo je jedan Bonzo, ali ipak, ajmo ipak dat kredite Jasonu.
Njegovo bubnjanje je ipak bilo na visini.
Koncert je snimljen u jednoj veceri, nije bilo ponavljanja u slucaju pogreske, sta je i te kako uobicajeno kad se izdaju live album.
I ovde cu citirati jednog odusevljenog recenzenta sa neta: “Tim više je iznenađujuće što sve zvuči i izgleda ovako dobro: kad Page uzme onaj svoj famozni Gibson Les Paul, boje prekrasnog zalaska sunca, spušten negdje do koljena, te ga još uperi ravno gore prema nebesima kao da traži signal od nekakvog božanstva samog, zvuk se iskrivi u onu prekrasnu buku kakve se sjećamo s live albuma ''BBC Sessions'' ili ''How The West Was Won''.”
"Stairway To Heaven" je jos jednom dokazao da ne poznaje ogranicenje nametnuto godinama, a "Kashmir" po ko zna koji put otvarati vrata nekih novih galaksija.
Za Led Zeppelin vrijeme kao da je stalo.
Jos uvjek su svjeze slike Planta prekriženih nogu koji vrišti dobro poznate stihove, toliko puta otpjevane, a opet….
John Paul Jones je zadržao je onu istu decentnu povucenost, skoro hladno isporucujuci grmljavinu, nonsalantno, kao da servira slag na jutarnjoj kavi.
Page se sepuri oko gitare, kao u dobra stara vremena, sa osmjehom na licu, kao da je prije par dana izasao iz studija di je snimio material kojeg izvodi.
''Celebration Day'' je testament vremena i dokaz da ga rock mozda ipak zaustavlja.
''Celebration Day’’ je oda njegovoj besmrtnosti i oda o upornosti i neodustajanju.
I sta reci na kraju o ovom dokumentu koji stavlja tocku na “i” jednoj epohi i mozda, mozda, ajmo se nadati, otvara neku novu.
U stvari, najbolje nista.
Ili ono jednostavno - “Song Remain Same”.
Prije zavrsentka emisije, jos par kratkih notica.
Koncert je trajao puna dva sata.
Odrzan je pred potpuno rasprodanim auditorijem, od 18 000 ljudi.
No taj broj je bija samo vrh ledenog brijega.
Naime, ukupuno je zaprimljeno nesto vise od 20 miljuna zahtjeva za kupovinu ulaznica, te je ovaj dogadjaj time usao u Guinnessovu knjigu rekorda kao “koncert s najvecom potraznjom za ulaznicama ikada”.
Istoimeni film je premjerno prikazan 17.10 prosle godine diljem svjeta, pa tako i u nas.
