Pregled posta

JOŠ SEDAM ČUDA OTOKA MURTERA...

UVODNA BESJEDA

2012.
Ne znam za Vas, ali meni je bila teška.
Zapravo, nikad gora!
Na početku godine (epizoda o 'Platonskim ljubavima) sam napisao da će ovo biti godina 'SPIG'-ova trijumfa iako sam bio svjestan da lažem kao pas i da me očekuje pretužnih dvanaest mjeseci.
Sreća da se na blogu to ne osjeti previše zahvaljujući prirodnom obrambenom mehanizmu koji i iz najgore situacije uvijek izvuče barem tračak optimizma.

'SPIG' je čak četiri puta gostovao na portalu TV NOVE 'Dnevnik hr' , Z'mbata Bubu je završio na nekom afričkom portalu (neki afrički Pexa), Flag counter svjedoči da nas voli cijel kugla zemaljska, gospođa Miriam Julles (predstava u šib. Kazalištu) je koristila 'SPIG' kao jedan od izvora za svoj magistarski rad (tema Pythoni)…

Nego, jebeš 'SPIG' i uvodnu besjedu, ajmo mi na nešto konkretno!
Očekuje Vas tolika hrpetina veselja da možete komotno spremiti dvije pive, pola štruce kruha i oveći batak od tuke i kad sve to satarete tužno ćete ustanoviti da bi čitali još.

Vrijeme je za VrtlOOOooOoOoOOoOOoOOoOOoOOOOooooooog !!!!

JOŠ SAM NEŠTO ZABORAVIO…

Budući da je prošlo izdanje 'Sedam čuda…' izazvalo solidan odjek i među ljudima koji sa 'SPIG'-om nemaju previše dodirnih točaka odlučio sam probati još jednom.
Jezerska Mona Lisa, npr. je zainteresirala pojedince i rečeno mi je da bi bilo lijepo pokloniti je eventualnom muzeju starina koji bi se u mjestu otvorio u bliskoj budućnosti.
Moje mišljenje je da bi to bilo stvarno lijepo.
Ma to bi bilo prekrasno.
To bi stvarno bilo plemenito.
(Za one koje nisu čitali prvi dio Mona Lisu objavljujemo još jednom. Nakon skoro četrdeset godina mog premještanja i ljubomornog čuvanja tog komada krpe mislim da je to i zaslužila. Ipak je jedini preostali primjerak na svijetu.).
Evo je:



Krenimo sa odbrojavanjem!
Danas praktički imate sedam epizoda u jednoj.
I to skroz solidnih!
Za kraj godine više nego pošteno!
Samo zajedno možemo pobijediti u neravnopravnoj borbi s tećicama!




1.LOKVA-JEZERA

Komad neuglednog polja s desne strane ceste kojom se ulazi u Jezera već stotinama godina je bio jedan od najvažnijih seoskih toponima (topokurac - izbjegavajte ovakve riječi u postovima jer će svi primijetiti da se pravite pametniji nego što jeste)
Zašto?
Cijela Jezera su premrežena podzemnim vodama i u ovo doba tuge i jada mnogi ljudi su se dosjetili jednog minimalnog uloga za maksimalnu uštedu. Kako je ispod svakog seoskog dvorišta (više-manje) neka ponornica dovoljno je zvati čiču rašljara da odredi točnu lokaciju i bušače (50 eura po metru) i kad nakon kraćeg svrdlanja u zrak šikne malko bočati H2O sreći nema kraja.

Jebalo mater kako tek mora da se osjeća Rashyd Al Jammabalhar kad u Dubaiu traži vodu, a svaki put mu šikne neka glupa nafta. (''Žeeeeenoooooo, halala balala, naruči još dva Rolls Roycea i ne zaboravi kupiti bocu Jane od pet litara, usta su mi se osušila, halala balala…'')
Dakle, besplatna voda u Dalmaciji pruža doživotno neograničeno zalijevanje maslin, kumprilov, broskve, osmušlja, rige, matovilca, boba, kromača, zelja, cikle, leće, čičvarde, biža, mrkve, cikle, kukumarov…
Dirk Diggler je u zadnje dvije godine u polju istočio koliko je Zair ne popije u sto godina.

Kakve to ima veze sa Lokvom?
Pa eto, na njoj se nalazi bunar poznat pod imenom Donja Voda iz kojeg su naše babe i didovi stoljećima (nakon rada u polju…he…he…) grabili vodu.
Za vrijeme jeseni i zime sva ona pusta kiša koja padne, ne ode u tlo već formira ogromno jezero (po kojem je mjesto i dobilo ime). Ono zatim prekrije čitavo polje na kojem je tad moguće snimiti nezaboravne fotografiju kao što je ova gore.
(Doduše, čekao sam dobra dva tjedna da ne bude daška vjetra kako bi površina vode bila poput stakla i kad sam u pravoj, pravcatoj ekstazi okinuo tri fotografije, ekran fotoaparata se zacrnio i na njemu se ispisalo 'PLEASE, REPLACE THE BATTERIES!'
Jebem ti mater govno digitalno!

Zimi pak voda zaledi i Lokva postaje pravo, pravcato klizalište.
Po ljeti salata, po zimi Šalata.
Pa gdje toga ima?

Sliku Lokve u cijelosti niste dobili jer ste takva polja vidjeli već milijun puta u životu.
Al' zato uživajte u fotografiji odraza iz 'SPIG'-ove radionice.



2.POGLED NA KOSIRINU

Nakon što s magistrale skrenete prema otoku Murteru prvo prolazite kraj Ivinja, nakon par kilometara dolazi Tisno, prelazite preko pokretnog mosta i evo Vas na otoku Murteru.
Sad obavezno skrenite desno jer ako krenete ravno proletjet ćete kroz staklena pokretna vrata i potaracati recepciju Hotela Borovnik…(što je jedan mladić prije nekoliko godina i napravio pa je Luxon nakon toga izjavio da bi dao sav novac ovog svijeta kad bi mogao vidjeti izraz lica pospanog noćnog recepcionera u trenutku kad mu je san prekinuo tišnjanski Charles Bronson.) , vozite prema brežuljku, pa se uspinjete na brežuljak, pa dolje niz brežuljak, dolazite na raskrižje za Jezera, ali nemojte k meni, već vozite još ravno, ravno, pa prođete skretanje za autocamp Lovišća i nakon još jedno cca 500 metara dolazi oštar desni zavoj.
Op!
Op-op-op!
Gangnam style!
E sad tu polako!
Tu ljeti dobro pazite jer Česi, Poljaci, Mađari, Austrijanci, Nijemci koji su prvi put na Murteru na tom predjelu sa 50-60 km/h obavezno smanje brzinu…ma, praktički stanu na cesti bez razmišljanja da bi ih neki domorodac mogao udariti straga (kao što se svakom stanovniku otoka Murtera na tom mjestu zamalo dogodilo bar pet puta u životu.)
O čemu je riječ?
Pa eto nakon jedanaest mjeseci provedenih u industrijskoj zoni nekog usranog srednjeeuropskog grada bez Sunca i kisika na tih dvadesetak dužnih metara pruža ti se besplatna karta za pogled u Raj i to upravo onako kako ga je Bog zamislio.
Ima na otoku još puno jačih vidikovaca, ali ovaj je pak na glavnoj cesti pa je nekako najdostupniji.

Nema ljepšeg osjećaja nego se ljeti na plus 35 vraćati s posla i na tom mjestu vidjeti četiri-pet parkiranih auta i desetak ljudi kako zagrljeni poziraju sa Kosirinom u pozadini.
Jedan piša, drugi grli ženu pa je malo draška po cici pa se na gaćama pozna da mu se naperio, pregladnio Čeh otvara konzervu sa govedzzilnom zbryckom, jedan riga krv kraj kamp kućice, neki mali je istrčao na cestu pa ga je skoro pokupio 'Konzumov' kombi…
Kao i svi stanovnici otoka Murtera ja na to odavno ne obraćam previše pažnju, već iz treće brzine lijeno prebacim u drugu i samo pomislim:''Ooooooo, jeba Vam ja mate', Vami i slikivanju!''

Nije zgoreg ni spomenuti da je ljeti kompletna uvala prekrivena usidrenim jahtama čija jarbolska svjetla daju Kosirini nadzemaljski izgled.
Pravo pravcato čudo otoka Murtera.
Pogled na Kosirinu noću (i to zimi kad nema nikog), samo za ljubitelje 'SPIG'-a.
Ako pažljivo pogledate u gornjem lijevom kutu ćete vidjeti starog Šimu iz Betine kako lovi na sviću.




3.MEHANIZAM CRKVENOG SATA IZLOŽEN U BETINSKOJ CRKVI

Betinski svećenik je bio iskreno oduševljen kad sam mu za prošlo izdanje 'Sedam čuda' banuo na vrata sa željom da fotografiram stol u dnevnoj sobi. Čovjek je rekao da nisam ni prvi ni zadnji (ne znam dal' sam zadnji, ali prvi ovakav sigurno), a u okolici postoji i restoran koji je kopirao te stolove jer se radi o pravom tišljarskom remek djelu.
Klasik dizajna, ako mene pitate!
Vidjevši da nisam normalan, župnik me ljubazno odveo u Crkvu kako bih među prvim sretnicima pogledao satni mehanizam za kojeg sam već onda znao da će biti uvršten u ovaj tekst.

Na ovoj maloj pločici u podnožju sata piše da su ''..narudžbom od 10.travnja 1753. Kupljena su betinska zvona, srebrna kruna oltara Blažene djevice Marije i ovaj sat zvonika u Veneciji kod firme Tomasseo Collachini Basano…Sveti Frane moli za nas da nam Gospod Bog plod zemlje dade i sačuva…Zvonik Svetog Frane je prvi zvonik u šibenskim selima…''

Prosto je nevjerojatno da totalno pretpotopni sistem kamenih utega besprijekorno funkcionira i dan danas. Čovjeku je ipak nekako lakše kad spozna da će i nakon smaka svijeta, kad izgore sve elektroničke i ine spravice na Zemlji, ovi stari, dobri satovi i dalje služiti svrsi.
Zato su i stvoreni…





4.UVALA ČIGRAĐA – MURTER



Glazba je zvonka radost.
Masline, šljunak, bori, more, bonaca, brodići vezani za mul i peta čaša alkoholnog pića u nekom finom društvu su odavno stvorili sintagmu 'ko to more platit'?'
Ako mene pitate, nitko!!!
Iako su neki već ipak formirali neke cijene pa kurvu od ove sirote Hrvatske rasprodali kao ništa.
Nema veze, sintagma će ostati i kad se za nekoliko godina Čigrađa bude zvala Dzegeresz.

Glazba u ambijentu kao što je uvala Čigrađa u Murteru je čisti stopostotni, nedoživljeni hedonizam.
Hedonizam u svom najljepšem mogućem obliku.

Pazite, tu govorimo o glazbi, a ne o emisiji 'Želje i pozdravi' Narodnog radija.

Od domaćih imena tipa TBF, LET 3, Hladno Pivo…mislim da je ova fina murterska uvala ugostila više-manje svih, a zahvaljujući KU 'ZAOKRET' iz Murtera na Čigrađi, svake godine, u programu Slobodne glazbe gostuje neko poznato ime sa svjetske scene.
Prošlog ljeta bio je to nastup i meni donedavno nepoznatog Ettine Mbapea!

Ne znam zašto sam to propustio ali srećom da je alfa i omega KU Zaokreta gospodin Jullien Gilles imao DVD sa snimkom i jedne večeri smo se toliko lijepo razvalili gledajući ono za što se u New Yorku, Parizu ili Londonu traži karta više, a kod nas usprkos reklamama i plakatima skupi sto-dvista istinskih ljubitelja glazbe i to za potpuno BESPLATAN nastup!

Budući da me još uvijek grize savjest jer, glupan, nisam nazočio Ettineovoj svirci nek' ovo uvrštavanje Čigrađe u 'Čuda otoka Murtera' bude pokušaj iskupljenja.



Za kraj bih još samo napomenuo da će mi Čigrađa zauvijek ostati u srcu kao mjesto gdje sam odgledao jedan od najboljih koncerata u životu.
Svaka čast svim onim tuzemnim i inozemnim produkcijama i spektaklima na velikim pozornicama kojima sam imao čast nazočiti, ali za mene će tih sat i pol u izvedbi australskog gitarskog pistolerosa zauvijek ostati kao Favourite koncert u životu.
Kralj, kralj, kralj, kralj, kralj…
Kralj koji je devedeset minuta držao publiku u čistoj ekstazi koristeći naj, naj,najobičniju akustičnu gitaru.
Istu onu na kojoj mali Sven iz Zaprešića na plaži svira 'Krivo je more'.

'Najobičniji egzibicionizam za nezahtjevnu publiku', napisao je pokojni Glavan.
Kao i 2Cellos zbog čije sam sinoćnje snimke zagrebačkog koncerta zamalo počeo skakati.

Idem fotografirati plakat s koncerta samo ga prvo moram potražiti.
Ja idem, a laptop ostaje na stend baj.
Možete i Vi u zahod, ovo će potrajati.

PETNAESTAK MINUTA KASNIJE…





5.GARDEN FESTIVAL – TISNO



Postojalo je i prije Gardena nešto što se zove 'Promocija hrvatskog turizma'.
Postojat će to i nakon Gardena, ali nitko nikad neće napraviti bolju promociju Hrvatske nego što je to uspjelo Tisnom i ovom čuvenom festivalu.
Potpuno je jasno zašto se Zadrani lupaju po glavi nakon što su izgubili ovo čudo.
ČETRDESET (40) Jumbo plakata strateški raspoređenih po cijelom Londonu mjesecima su reklamirali tamo neko Tisno u tamo nekoj Hrvatskoj.
'Narrow in Croatia' rekao bi jedan moj prijatelj
.
Svaka čast Ani Rucner i njenom promidžbenom spotu, ali ovo je vrh vrhova!
Domicilno stanovništvo koje skupa s Jezerima broji možda dvije i pol tisuće duša je pomalo strahovalo kakav kaos će nastati kad se deset-dvadeset- trideset tisuća mladih ljudi rasprši po našem malecnomen škoju.
Bez ikakvih problema!
Mene kao malog seljačića strahovito impresionira sistem tzv. zvukobrana kad tri DJ-a na tri floora istovremeno praše sve u šesnaest i dok omamljeni i živahni ljudi u prvim redovima skaču i pušu u pištaljke; parsto metara dalje možeš razgovarati kao da se u blizini ne događa apsolutno ništa.
Kad se proteklog ljeta zavjesa spustila i kad je Garden ugasio svjetla svi do jednog smo mogli zadovoljno konstatirati da su mladi Englezi daleko najpoželjnija klijentela koju smo ikad imali.
Loču kao smukovi, troše kao blesavi, a njihov glavni razlog za dolazak u Tisno je bio:

a)nešto čvaknuti
b) kupati se
c) plesati
d)lokati
e) jebavati u tri smjene.

Zna li netko još neki razlog zbog kojeg se i inače ide na godišnji odmor?

Onako usput, od te silne mase ljudi koja je u tih mjesec dana prohujala i ostavila lijep novac na mom lijepom otoku vrijedi i spomenuti da praktički nije razbijena ni jedna jedina čaša!
(''Eh, kad su pili iz plastičnih!'' dobacit će mudri 'Mr. Tećica'…)





6.PJESNIK SA ZORKIJEM 4 - JEZERA

Pjesnik sa Zorkijem 4 je moj, nažalost, pokojni rođak kratkog pseudonima Tom.
Tom je već odavno ušao u sve antologije hrvatskog pjesništva jer je to svojim radom i djelom, nesumnjivo zaslužio.
Vjerojatno se pitate kako je to biti poznati pisac i pjesnik u svom mjestu.
………………………………

Mene su npr. mnogi ljudi priupitali kako to da na mom lijepom otoku nema previše ljudi navučenih na 'SPIG' kao što je slučaj u ostatku svijeta.
Budući da je ovo jako, jako interesantno pitanje, a tiče se u neku ruku i gospodina Tom-a, a i nekog od Vas koji ovo čitate, odgovor slijedi.
Citirat ću legendu hrvatskog novinarstva, urednika nikad prežaljenog Poleta i škojopisca Zorana Franičevića.
Možda sad uberete zašto volim da se u krugu od 5 km za 'SPIG' znade čim manje.
Ovo je stvarno antologijski odlomak:

''…puno je romana napisano o učenim ljudima ili ljudima od struke koje je uništio malomišćanski jal, mržnja i netolerancija. Dobar dio pučanstva na dalekim otocima još uvijek kao jedno mjerilo truda i napretka priznaje samo motiku i kopanje, a oni koji čitaju i pišu su osobe sumnjiva zanata.
Takve bi malo misto od gušta učinilo redikulima. Možeš se ti žrtvovati koliko hoćeš-to se neće zamijetiti, al' pogriješi jedanput-svi će, k'o najgore babe, slavodobitno graktati o tome.
Sjećam se svojih reporterskih ruta u 'Slobodnoj', znalo se dogoditi da mi putopis objave na pune dvije stranice tri dana zaredom, a da mi na komiškoj rivi niko ne kaže ni be.
S druge strane kad bi me koji lokalni zajapureni hadezeovac očešao u 'Pismima čitatelja', svako malo bi netko od šetača 'dobronamjerno' dobacio:
-A lipo ti ga je smjestio!
Utješio me Molliere koji je u 'Mizantropu' prije 200 godina napisao:''Tko ima sto vrlina i samo dvije mane cijeli svijet ga gleda sa te loše strane…''

'Posljednji sekretaru škoja', svaka Vam čast!

-------------------------------------------------------

Iako sam sam više puta ocrnio narodne pjesnike misleći pri tom na one 'more-zore', 'bure-škure', 'jutra-sutra' stihoklepce prava poezija mi je uvijek predstavljala gušt.
Stihovi gospodina Toma to svakako jesu.
Na kraju krajeva čovjek je imao fakultetsko obrazovanje i uređivao 'More', legendarnu pomorsku večer, objavio pregršt knjiga, pisao za sve vodeće hrvatske dnevne listove i mnogobrojne tjednike.

Ono što je meni zanimljivo je to da je toliko volio ovo mjesto da je u svojoj kući iznad Opatije u dvorištu imao hrpu stina dovedenih iz rodnog kraja.
Nekom glupo?
Neshvatljivo?

Ne znam za Vas, ali u današnje vrijeme kad se svakom usranom grumenu zemlje u Hrvatskoj zna protuvrijednost u eurima mene kao jednog od posljednjih Mohikanaca fasciniraju takvi ljudi koji na taj način vole svoju Domovinu.
Možda zato jer se i sam ubrajam u takve!
Ne na način one sirote, prozirne i potpuno dezorijentirane lignje i njegove sljedbe koja bi…(ma, znate već, povraća mi se pri samoj pomisli!) nego ono - baš je vole.
Jednostavno je vole, jebo joj pas mater!
I ovako usranu i upropaštenu!
I tuguju kad vide koliko je brižna i koliko je zaostala postala.
Jebo joj pas mater još jedanput!

No, tekst o gospodinu Tomu nije gotov!
Imao je čovjek jedan hobi zbog kojeg mu stvarno skidam kapu.
Tamo negdje pedesetih godina prošlog stoljeća čovjeku je na pamet pala odlična ideja.
To čega se sjetio nastavio je raditi cijeloga života iako je taj hobi mnogima bio smiješan kao: Šta sad on iz grada dođe liti u biloj majici, bilim gaćama i bilim špagericama pa se sad tu nešto nama pravi pametan…. a sad su ponosni na njega.
O čemu je riječ?

Eto, donio je u mjesto među prvima foto-aparat i marljivo i kroničarski slikao, slikao, slikao…

Da ni njegovih albumov mnogima bin se judima zaboravija lik, uvatija je ka je doša prvi fićo u selo , slikiva je puno i lipe naše starinske kale ke su sad srušene ili cimentane, ribare ki idu u Kornate na vesla, mulariju ka danas imade svoje unuke, dicu ka tuču mrtu, starčad na škalji u cavatima, babe u fuštanima, kamene mule i rivice puno prije fureštov i jahturin, crno bile svetke i petke, crno bile utakmice na Lokvi, kupaće kostime ka iz Čaplinovih filmov …
Uspilo mu je zaustaviti vrime !!!

Neprocjenjivo blago povijesne važnosti.
Al opet važno samo rijetkima!
Npr. meni!
I zato….Tome, hvala Vam!

Sad bih ja tu trebao objaviti neku crno bijelu Tomovu fotografiju, ali to bi Vama značilo kao kad bi Vam baba Ursula (88) iz Andrijaševaca pokazivala slike sa svoje svete pričesti.



7.AUTOCAMP LOVIŠĆA-JEZERA



''E, jebi ga sad si ga počeo pizdit', ako je obični auto kamp neko čudo onda stavi i betinsku trafiku, tišnjansku kuću u kojima stoje dežurni iz 'Elektre' i murtersku trafostanicu…'', vjerojatno je pomislio Kunj 'pun gneva i besa' vidjevši da su Jezera opet najdominantniija u 'Sedam čuda'.
A jebi ga, ljudi, 'SPIG'-ovski lokalpatriotizam…šta ćeš?
Tko Vama brani voditi blog?

Rečeni kamp (odnosno firma' Školjić' kojoj kamp pripada) je čudo…i to čudo u svjetskim okvirima.
Dakle, jedan od suvlasnika kampa je šibenska 'Slobodna plovidba' čija slavna flota brodova živi još samo u sjećanjima i na Tomovim fotografijama.

Treba li još?
Dok se svi žale na skupoću i slabu uslugu Autokamp iz godine u godinu radi sve bolje i bolje.
Puste ADAC-ove nagrade su najbolji svjedok ovoj tvrdnji.
Još uvijek mislite da to nije čudo?
A tridesetak stalno zaposlenih ljudi (neki i više od dvadeset godina) koji uz redovite i solidne plaće dobivaju božićnice u vrijednosti malo manjoj od osobnog dohotka?

A sad ono najjače!
Radi se od travnja do listopada s tim da se stvarno radi maksimalno dva mjeseca u godini.
Zima je slo-bod-na, a pla-će ne ka-sne ni je-dan je-di-ni dan!!!

Iako je po meni Autokamp, bez presedana, jedini ostatak onog najboljeg što je socijalizam davao priznajte da bi ovo nabrojano čak i za socijalizam bio čisti SF.
Ali je istina…živa, živcata istina!
I najbolje dokazuje da je s dobrom upravom i kvalitetnim ljudima moguće sve.
Pa i u Hrvatskoj!

(Onako usput postoje i pojedinci koji nisu baš zadovoljni firmom, primanjima i činjenicom da je umjesto 240 dana u godini neradno samo 150, ali ću Vas podsjetiti da je riječ o Hrvatima pa onda ta ekstremna razmišljanja nećemo previše uzimati u obzir…)
Autocamp je definitivno zaslužio sve zlatne kune ikad izlivene u Hrvatskoj.




OJ, DRUUUGOOOOOVI, JEL' VAM ŽAAAAAAAAO RAAAAAAAAAASTANAAAAAAAK SE PRIIIIMAAAAAAAKAOOOOOO?


Nedavno je moj kolega Marcus Gangam Style izjavio da nas rođene u Rijeci nanjuši na kilometar.
Koliko god se ja jadan trudio biti ruralan i zaostao izgleda da ta moja elegancija, profinjenost, načitanost, a i ugodni after shave, na kraju krajeva, odaju moj građanski pedigre.

Bila je ovo zadnja epizoda u 2013. godini!
Dugačka, zabavna, edukativna, duhovita!
Neki od Vas se prestrašiše da ćemo vas deset dana ostaviti na cjedilu.

Znam da sad u ruci vrtite oglođanu kost od tuke i čudite se sami sebi zato što biste nakon ovoliko pročitanog teksta htjeli još, ali u tome je čar 'SPIG'-a.
'Što ga je više, nikad ga dosta!
Ovaj slogan je u rangu s onim 'topokurcem' s početka teksta pa ćemo ipak dati odjavu.

ODJAVA

JOŠ JEDNOM SVE NAJBOLJE ZA BOŽIĆ I U NOVOJ GODINI 2013. DA STE MI ŽIVI I ZDRAVI I DA VAM KRISTOVA SVJETLOST POKAŽE PUT KA SREĆI.

NOVO U 'KONZUMU' - KRISTOVE ŠTEDNE ŽARULJE VEĆ OD 19,99 kn.

Bio je ovo zadnji 'topokurac' u 2012., publikume, Sretna Vam Nova godina!!!!



Post je objavljen 29.12.2012. u 16:53 sati.