Marketing
Summa, summarum, summary
I tako prosla je ova godina. Bila je to i deseta godina zivota ovdje, sada vec deset i pol. Vjerujem da je zapravo prije deset godina bilo puno lakse doci ovdje nego sto bi bilo sada.
Zanimljivo je gledati kako se ovdje situacija mijenja, ali na bolje. Recimo, prije 10 godina niste maltene imali gdje popiti kavu u i oko grada. Sto je nama kavopijama (ne vise:) bilo neshvatljivo. Naime po pub-ovima i niste bas mogli popit kavu. No sada je situacija znatno drugacija. Manje je pubova, a vise malih restorancica ili caffterija koji uglavnom rade u vrijeme radnog vremena poduzeca po gradu. Navecer i vikendom sve je to vecinom zatvoreno. Nemaju za koga raditi jer ljudi po gradu nema. To se nije promijenilo.
No radi se i na tome. Sve ove godine pokusavaju dobiti vise ljudi da zive u centru grada. Izgradjeni su ogromni stambeni blokovi sa svim mogucim finesama samo da ljudi kupe stanove. Unutarnji bazen, fitness dvorana, prostor za zabavu itd dio su paketa koji kupite sa stanom. To sve kosta, naravno. Moze lako proizaci i do 2000$ svaka tri mjeseca za takvu uslugu.
Vecinom su takvi stanovi za najam ljudima koji si mogu priustiti. Poslovni ljudi, ljudi koji rade u rudokopima, azijski studenti ili tko bas voli zivot u zgradama. Nije da su bas stanovi rasprodani.
Mi zivimo oko 4km od centra grada i vidim mjesto iz centra sa 17-tog kata zgrade u kojoj radim. To su kuce u nizu, svaka kuca ima prednji i zadnji vrt te parkirno mjesto. Prednji vrt moramo odrzavati po zakonu, a u zadnjem radis sto hoces. Ja recimo imam brajde:
Prednji vrt nije tvoj, no obveza je. Parkirno mjesto takodjer mora biti cisto, bez recimo nekih odbacenih frizidera, TV-a ili sl. Nije da ce te netko kazniti radi toga ako i stavis van, no nije po tzv. “by laws” tj. lokalnom zakonu opcine. Ako opcina zeli, moze te tuziti i naposlijetku izbaciti iz kuce te prodati nekretninu ako se ne postuje “by law”.
Nasa je kuca otplacena ove godine, nakon punih sedam godina otplate. Unutar tih sedam godina islo se je i u Hrvatsku nekoliko puta te smo putovali sve po svuda. Dakle nije bas sve islo na kredit.
No sada su nekretnine znatno skuplje nego prije 7, a kamoli 10 godina. Ono sto sam dobro zapamtio ubrzo nakon dolaska ovdje je iskustvo drugih da je najbolje odmah kupiti nekretninu pri dolasku. Cim sletite.
I to je ta razlika. Nekad se je moglo doci u banku i odmah traziti kredit. Danas je to nemoguce i biti podstanar u ovim uvjetima nije lako. Prije devet godina mi smo unajmljivali namjesten stan za 140$ tjedno. Sada je isti 400-500$. Na to jos ide polog koji se zove bond u iznosu od 3 tjedna unaprijed i to se zadrzava sve dok ne izadjete iz nekretnine. Zatim jos placanje unaprijed od 3-4 tjedana.
Sve u svemu veliki novac samo za unajmljivanje.
No ljudi dolaze.
Neobicno je raditi sa masom ljudi od sve po svuda. Naucili smo biti pazljivi, vise obazrivi (mada ja jos uvijek lupim:), i gledat svoja posla. Ono, po engleski, nije da bas znamo prve susjede, a kamoli druge i trece. Jos uvijek svih ovih godina cekamo da nas netko od australaca pozove u kucu. Sumnjam da ce se to desiti. Prije svi drugi nego oni, vise puta dokazano.
I tako jedna anegdota: ovi domaci pozvali nase ljude na rostilj. Donijeli nasi nesto za cugu sto je ok. Sjede satima i pita nas covjek pa kada ce rostilj, mi vec gladni? A ovdasnji mu odgovara, pa sta si donio da stavimo na rostilj?
U ovo vrijeme darivanja i blagdana svako dobro zeli vam
downunder
Post je objavljen 28.12.2012. u 06:43 sati.