shvatajuci da neki procesi u mojoj glavi ne dovode bas do optimalnih rezultata, pokusavam da shvatim izvore problema i popravim sto se popraviti moze.
Shvatam da postoje dvije opcije za zivot:
1. Cuvati svoju intimu, svoj unutrasnji mir i reagovati na svaki spoljasnji nadrazaj zatvaranjem ljusture, graditi svoj mali savrseni svijet. Rezultat- zivim u miru ali sam sama.
2. Pokusati da povecam prag tolerancije na neizvjesnost jer ne moze bas svaka situacija da se 'rascisti' odmah. U pitanju su ljudi i zivoti. Dinamike odnosa, emocija. Osnovni zadatak- strpljenje! Ne moras sve sad i odmah. Ni za ljubav ni za posao. Ne budi sebicna, ne misli samo o sopstvenom miru, daj drugima sansu. Strpljenje da vidis kako ce se stvari odvijati je takodje davanje sanse. Rezultat- pokusaj da izgradim nesto sa drugim ljudima, da dozivim neke lijepe emocije (uz koje ce doci i neke ruzne, to je neminovnost), da 'prozivim' zivot a ne da a samo povrsno dodirnem, da disem punim plucima i dam sansu sebi da volim i budem voljena.
Post je objavljen 19.12.2012. u 14:50 sati.