Ovaj post posvećujem svom šul-kolegi Kristijanu Horvatu
Vjerujem da u životu postoji sveobuhvatni, virtualni omotač koji poput aluminijske folije zamrzava sve varijante i mogućnosti što bi se desile da sam u onom, bitnom trenutku postupio drukčije. Vjerujem da postoji relacija sa nadrealnim tijekovima dešavanja, određeni iskorak. Sa današnje distance, recimo:
Svaka mladost treba pobunu.
Okolnosti, što su točno, okolnosti? Ne znam da li bih se usudio gađati to pitanje na milijunašu? Okolnosti obilježavaju i uvjetuju. Jedan period recimo, ima svoje okolnosti. Okolnosti su htjele…kakva je to fraza?
Buntovništvo moje mladosti bilo je uvjetovano okolnostima. Bunt usmjeren kontra socijalizmu-avangardnom društvenom sistemu. Okolnosti-paradoksalne;
žudnja za revolucijom koja vraća retrogardno-nacionalizam.
Narodnjaci na barikadama.
Nazi-gue vara.
Na satu marksizma urezivali smo šahovnicu na klupu. Dobili ukor pred isključenje:
-Za dom spremni, gospođo Stanojković
«Gospođo»!? Sve sam mogao reći, ali…
Drugarica Jovana Stanojković predavala je ekonomiku preduzeća, marksizam, sociologiju, privrednu matematiku, statistiku i psihologiju. Zakačiti se sa njom u prijevodu je značilo ponavljati razred. Upravo taj luksuz sam si onomad bio dopustio.
…A popodne smo markirali uredsko dopisivanje i lunjali korzom. U kinu je igrao «Život sa stricem». Plakati za taj film stidljivo su nicali gradom kao slabašne visibabe demokracije. Sinovi vojnih lica i dalje su vabili uzdahe šiparica, ali to nije bio glavni razlog…
Stajao sam još dugo na štandu HOS-a i slušao Prljavo kazalište…
Post je objavljen 12.12.2012. u 21:58 sati.