Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blogdogg

Marketing

DEAL OF THE BODIES

--- Čega se bojiš Baby?

--- Pogleda.

Kroz planinske oblake ukazivao se «Kingdom come». Visili smo na stijenama kao akcijski junaci. Smogla je snage za famozni izbačaj, osvrnula se na trenutak i krenula dalje u flash.
Vidio sam to u izlogu. U torbi sam nosio šal, kemijsku, nekakve skripte i «Mačku na vrućem limenom krovu». U izlogu, Adam i Eva, u sklopu borbe protiv Hiva, darivali su smokvine listove Armani.


U biti, žene su mi najbolja bića na planeti. Žene su duboke, iskonske, ponekad nedokučive, žene su mistične. Njihovo porijeklo je nepoznato. Bojim se žena i volim ih. Volim pričati sa ženama i razumijevati ih. To je teško.
Kada sam bio mali bio sam zaljubljen u neke mamine prijateljice. Jedna od njih bila je karizmatično ružna. Kupovala mi je Bronhi bombone. Mama i ona pile su kavu. Pričajući sa ženama istraživao sam ono što žele čuti. Ženama se nikad ni na što nemoj žaliti ukoliko si muškarac. To sam shvatio. To što si možda šarmantni luzer, njima neće puno značiti. Unatoč tome, opet sam se žalio.

Kada sam prvi put dotakao vaginu osjetio sam laganu vibraciju, sličnu onoj s mobitela, skrivenu ispod nekakve kosti, u skrivenom mjestu postanka, centru svemira.


SMS od četvrtka glasio je ovako: « sorry, lakše mi je ovako. Pokušaj spavati».

Tresem se u krevetu od hladnoće u kostima. Hladan znoj cijedi se po pazuhu. Svaka muzika je prazna. Na javi me drže živci. Srce preskače. Hoću njezin miris, nekoga tko je poznaje ili boju njezinog glasa.

Ona spava. Iscrpljena je od kaosa. Toliko je iscrpljena da nije ni tužna. Nespokoj i neizvjesnost, grižnja. Sutra dolazi on. Možda će biti ciničan i bezvoljan, možda neutralan, a možda... Zašto znamo toliko malo? Sutrašnji dan biti će pomalo napet i proći će jezivo brzo. Spustit će se noć u kojoj će ležati pored tijela koje joj više ne pripada.

Ne gledaju se u oči, gledaju u pod i piju čaj. Kiša pada, no ona je živa kao i obično. Išla bi na sto mjesta sa stotinom ljudi.
"...Treba joj soba da primi 5 hiljada ljudi sa dignutim čašama". Pila bi. O, kako bi se samo napila!? Veže se za ljepotu koju stvara oko sebe. Ima pozamašnu kolekciju međuljudskih odnosa. Njezin telefon vječito zvoni. Pomalo je kaotična.

Kiša pada, a ja razmišljam o njoj. Pijem obični jogurt dok stiže poruka koju mrzim, jer trenutno mrzim svaku poruku koja nije od nje :


«Kad ti se javi, reci mu za 200».






Ovo je zadnji post koji Vas mučim da čitate na suho. Od sutra ću se i ja "kitit perjem sa youtoubea", ali samo zbog Vas jer ste prva liga ekipa.










Post je objavljen 09.12.2012. u 19:14 sati.