Marketing
GODINA C 18. NEDJELJA KROZ GODINU 1
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (Godina C)
OPASNOSTI MATERIJALNIH DOBARA
»Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje.« (Lk 12,15)
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Svagdašnje brige mnogih ljudi su danas: niske plaće, povišenje cijena, životni standard. Te su brige opravdane, ali možda mnoge i previše znade zaokupiti njihov materijalni probitak i odveć su zaraženi suvremenim društvom »potrošnje«.
Rekli bismo da je to demon posjedovanja koji mnoge ljude danas neprestano napastuje.
Tako da oni niti ne osjećaju pri tome opasnost da ono što posjeduju sve ih više zarobljava.
Ako čovjek ima na pameti samo ovozemaljski život, prije ili kasnije dođe do uvjerenja kako se previše brinuo i trudio oko stvari koje to nisu zaslužile.
Mnogi se muče ne samo danju nego im brige za zemaljska dobra ne dadu ni mirno spavati.
»I to je ispraznost.« (Prop 2,23)
Ispraznost je, dakle, tražiti blago, težiti za častima, udovoljavati tjelesnim željama, mariti samo za sadašnji život i ljubiti ono čega brzo nestaje. Sve je to i sa naravnog stanovišta poticalo svece da su prema svemu na svijetu nastojali ostati posve ravnodušni.
A to zapravo znači da je sve taština, osim ljubiti Boga i njemu jedinomu služiti.
Prema tome kršćanin u svem svome ponašanju mora uvijek pogled uprti u Krista i ići njegovim putem. Mi smo u krštenju umrli starome čovjeku grijeha i suuskrsnuli smo s Kristom na novi život djece Božje.
»Ako ste suuskrsli s Kristom, - kaže sv. Pavao -, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i Vi s njime pojaviti u slavi.« (Kol 3,1-4)
Zato težiti samo za zemaljskim dobrima značilo bi vraćati se na ono čega smo se odrekli. To bi bilo isto kao da se iz života vraćamo u smrt. Čovjek po naravi teži za životom, a ne za smrću. To isto traži i naše nadnaravno stanje, naše otajstveno sjedinjenje s Kristom. Inače izdajemo svoje krštenje, napuštamo svoje kršćansko stanje.
Kršćanin živi od otajstva koje se zove Krist. Stoga i njegov pogled mora biti upravljen prema Kristu.
Budući da je to otajstvo, sada je naš život sakriven u Kristu. Zemaljskome je pogledu sakriveno otajstvo životnog sjedinjenja krštenika s Kristom. Krist je sam to skriveno životno vrelo nama kršćanima.
Apostolu Pavlu nije dosta da postavi samo općenit zahtjev da provodimo kršćanski život. Misao na Isusov drugi dolazak traži od nas da samo svojom voljom i svojim postupkom mrtvimo ono što je Krist otajstveno već umrtvio.
»Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. (...) Ne varajte jedni druge!« (Kol 3,5-6. 9.)
Kad se čovjek počne bojati sudnjega dana, sam sebe ispravlja i bdi nad svojim neprijateljima. Što je našim nastojanjem u nama manje staroga čovjeka, to će više biti novoga: onoga kojeg je zamislio naš Stvoritelj i proizveo naš Otkupitelj. Prema tome ljude više u Kristu ne dijele narodne, vjerske i socijalne razlike nego samo koliko netko jest ili nije Božji. U svima je samo Krist sve. To ujedno znači da je Crkva otvorena svim ljudima i svim narodima. Nitko se ne mora odreći ničega svojega, nego samo sve u sebi proniknuti i prožeti Kristom.
I u Kristovo vrijeme ljudi su postavljali pitanja o posjedovanju materijalnih dobara, kao što ih postavljamo i mi danas. Materijalna dobra treba da nam budu tek sredstva, a nikad cilj života. Možda je danas kao nikada do sada potrebno na to misliti. Čovjek i u nasljedovanju Isusa ostaje čovjek i kao takav ugrožen od brige za zemaljskim posjedom. Ona je duboko ukorijenjena u čovjeku. Stoga Isusov učenik mora zauzeti pravilan stav prema posjedovanju uopće.
To je tako važno da se Gospodin u evanđelju na to često navraćao. Da shvatimo njegov nauk, imajmo uvijek pred očima da se Krist rodio u štali i umro na križu.
Redovito pohlepa za posjedom, želja da se što više dobije i ima uzrok su svađa i mržnje i među članovima iste obitelji.
Isus ide za tim da liječi sami korijen zla, izvor bolesti. Zato moliocu iz Evanđelja da nagovori brata da podijeli s njime baštinu, a i nama svima Isus govori ozbiljno:
»Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje.« (Lk 12,15)
Dakle, ne smijemo se dati zaslijepiti od pohlepe za posjedom materijalnih ovozemaljskih prolaznih dobara nego moramo težiti za vječnim i neprolaznim dobrima na nebu.
Jer, pravo uzevši, čovjek neće uživati ono što posjeduje na zemlji, pa makar koliko obilovao, nego ono čim se snabdije i čim se obogati u Bogu. A to je vršenje dobrih djela koja jedino vrijede pred Bogom. Jedino to će svatko posjedovati u vječnosti.
Usporedba o bezumnom bogatašu, kojom je Gospodin tom prilikom još više razjasnio i potvrdio svoju odluku, tako je jasna i, nažalost, u životu na razne načine česta, da je ne treba tumačiti. Iz nje posebno zapamtimo kako smrt, i s njom konačni obračun, često dolazi kad joj se čovjek najmanje nada i najmanje je želi. Iskustvo pokazuje da mnogo puta poziv u vječnost dođe upravo onda kad čovjek sebi pripravi mirniji i udobniji život.
Zaista je tragično kad Bog mora nekome reći kao onom bogatašu:
»'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti!' 'Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.'« (Lk 13,20-21)
Nakon ovih Isusovih riječi, potrebno je da svatko od nas postavi pitanje samome sebi: Što bi meni Bog rekao kad bi me sada pozvao pred svoj sud? Možda se i ja varam, iako ne onako materijalistički kao onaj bogataš, da još ima vremena da se počnem čuvati svake požude. Da se ne prevarim kao i onaj jadnik!
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Prop 1,2; 2,21-23
Ps 95 (94)
Kol 3,1-5. 9-11
Lk 12,13-21
Post je objavljen 14.09.2010. u 09:05 sati.