Ne mogu vatre biti sve kažnjene.
Surovost puza na zbljuvanom sagu.
Ne mogu grane biti sve slomljene.
Pupaju pupi na sunčanom pragu.
Osmijesi nisu svi osmijesi pravi,
niti su riječi sve plodne i ljudske.
Netko bi htio i trnje u travi
podmetnut' nekom, u san šiljke mrske.
Al' rijeka teče pod nebištem svojim
i sama bira vlastiti teški put.
Uz paljbu pasju zvijezde nove krojim.
Komin samoće. Drhtim k'o vlažni prut.
Zar, rano moja, međ' grozdovljem tvojim
krivicu neku traži već drski trut?
Post je objavljen 21.11.2012. u 17:21 sati.