Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.
Drukcijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla, prijatan raspored
i rijetki predmeti...
Imala si više ukusa od mene
tvoja soba ... divota
Gazdarica ti je u bolnici
uvjek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,po poklonima,
pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice
i ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu.
U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda slucajno uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja...
Pa tvoje grudi, krevet i moja soba obješena u zraku kao naranča, kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada trideset i devet
kod Krkovic.
Pokisla ulica od prozora dalje
i šum predvečernjih tramvaja...
Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i - molim vas ako me tko traži...
Ne daj se Ines ...
Evo me ustajem tek da okrenem ploču
da li je to nepristojno u ovakvom času ... Mozart, Requiem, Agnus Dei,
Meni je ipak najdraži početak...
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima
vara i krade i napušta...
Ne daj se Ines.
Poderi pozivnicu,
otkazi večeru,prevari muža odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu...
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da ce jos biti mladosti,ali ne više ovakve
u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,
ja necu imati s kim ostati mlad,ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti ...
A bit` će ipak da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.
A ponovo počinje kiša,kao što već
kiši u listopadu na otocima ,
more od olova i nebo od borova,
udaljeni glasovi koji se mješaju : glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, broda, brata ...
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetlastom bjelinom ,
još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se Ines..." ARSEN