Vrijeme kao ona rijeka u njemu izgubljenom,
trazila te.To vrijeme koje te odnjelo tako daleko,
od onih koji jos uvjek ponekad pitaju za tebe.
A kazu , bijo je..
Pitaju, traze ali srece da te vidu nemaju,nadu
gubu, putovi vasi kao raskrsnice.
Da raskrsnice, ali ovaj put dva korako od nje.
To ludo vrijeme promjeni sve i postali nepoznati.
Zazvonilo je ime, nepoznatu osobu ona promatra,
da li si to ti...
u sebi se zapita, prosla pored tebe
ni ti nju nisi pripozna...!
Post je objavljen 14.11.2012. u 21:16 sati.