Marketing
Čudesna stvar #128 - Šetnja po kiši
Šetnja po kiši
Nemam kišobran. Niti jedan. Nemam ih niti na ovakve dane, kad kiša pada bez prestanka i smoči te do kože u par minuta. Nemam kišobran, baš kao što nemam niti kape, rukavice, šalove.
Nemam.
Volim šetati po kiši i ne smeta što mi je hladno, a ne podnosim hladnoću, ne smeta što sam promrzla, ne smeta što je ova kiša ledena, za razliku od onih ljetnih koje namjerno pustim da me smoče do kože, da mi zalijepe majicu o tijelo, da mi smoče traperice tako da ih ne mogu skinuti.
Volim šetati po kiši, voziti bicikl po kiši, volim slušati kišu kako bubnja po krovu, bubnja bez prestanka, volim sjediti na svojem balkonu i pušiti i slušati taj neprekidni ritam - tapatapatapatapatapatapatapatapa - kiše i zamišljati da sam negdje, netko, nešto.
I danas ću izaći iz toplog i suhog ureda i krenuti pješke prema nekoliko kilometara udaljenom odredištu, i pustit ću da me smoči, namoči, da mi kaput bude mokar, da mi se slijeva niz lice, i smijat ću se kiši i slušati nju kako se smije meni, budali.
Post je objavljen 12.11.2012. u 11:51 sati.