Marketing
KAD TELEFON ZAŠUTI
Neki su poslovi manje, a neki više vezani uz telefon, mobitel, mail i ostale oblike komunikacije. U tom je segmentu moj posao bio ekstreman. Mobitel mi je neprestano bio uz uho, a istodobno sam odgovarala na niz mailova. Nisam to doživljavala kao napor ili problem. Nisam to ni primjećivala, do nedavno – kad su mobiteli iznenada zašutjeli.
Gubitak posla obično rezultira smanjenom komunikacijom. U početku, to je svojevrsno olakšanje koje prolazi, uglavnom, nezapaženo. Ne opterećuje te što je sve manje situacija u kojima zbog zvonjave mobitela juriš iz zahoda. Ili, kada ti tijekom nekog sastanka (može i roditeljskog) taj isti više ne vibrira u džepu poput pomahnitaloga manijaka. Sve to u prvi čas naprosto ne primjećuješ. I onda, u nekom još nesvjesnom trenutku, taj manjak počinješ spontano nadoknađivati – dogovaraš viđenja, nazivaš prijatelje, poznanike, rodbinu... Neke od njih i više puta u danu. A potom uslijedi užas jer konačno shvatiš da ti oni ne uzvraćaju istim intenzitetom. Ili još gore, da ti neki od njih povremeno uopće ne odgovaraju na poziv. To je trenutak kada u potpunosti obuhvatiš vlastitu nezaposlenost.
Pretpostavljam, da do te spoznaje ljudi ne dolaze istodobno. Meni je, eto, trebalo četiri mjeseca. Očekivana reakcija je:
a) Potpuni jad i depresija.
b) Iskorištavanje vremena za iskušavanje nečega novog – onoga što vas drži što dalje od točke „a“ i onoga što u budućnosti možda može rezultirati novim poslom ili kakvom zaradom.
Nažalost, idealni tipovi (kako to sociolozi vole nazivati) ne postoje. Oni koji su se pokrili dekicom preko glave i prestali slati molbe za posao (jer to ionako nema smisla) povremeno ipak imaju dobar dan. I obrnuto. No važno je što je moguće više održavati se u stanju „b“. To se postiže dobrom organizacijom, a nema boljih organizatora od nezaposlenih.
Zvrcnite me! Sve ću vam detaljno ispričati. Ako treba, i vas ću organizirati.
Post je objavljen 06.11.2012. u 14:36 sati.