Tko jos u ovoj jadnoj Zemlji, gdje se kradja blagosljivlja vrlinom, da je sacuvao barem mrvu dostojantvenog postenja, na svoja je ledja tek natovario gomilu srama . Dok Milanovic stjeruje svoju djecicu na more da joj se izluftaju fotelje. Linic dok im prepisuje dozu dvomjesecnog minimalca da im se prozraci probavni sustav i da se rijese viska sala. Doncic dok ruku upire prema Peljescu svojim htijenjem : tu nek se pojavi most. Dok Cacic ugljenom cadjom potamni zelenu makiju Istrie, Linic dok utjeruje nove dnevne namete Raji, dok se Kerum prsi sa tristotinjak milijuna kuna pohranjenih na sigurno u svom dzepu, dok gospodja Vidosevic jos ni ne sanja o svojoj starackoj mirovini jer je stekla najveca bogatsva zemlje, dok Dubravko Grgic zbraja milijarde zgrnute prisiljno osiguravajucim policama, Sanader dok nadmudruje sudstvo sve dok mu brat iznese pod krscanskim ruhom stotine milijuna u Crnogorske zakopine i dok burza rada zbraja tristotisuca nezaposlenog ljudskog krda, tih nepopravljvih i kvarljivih ljencuga, koji su, tovareci na svoja ledja ugrabili sav taj drustveni olos, bjezeci njime prema osamnaest milijunskoj Euro subraci; zajednicki da se tu priredi zadnja vecera, na nomadskim prostranstvima uronule stare dame Europe .
Post je objavljen 06.11.2012. u 10:10 sati.