Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/malenazvijezdice

Marketing

Još jedan Angelday - šesti

A Stelice moja.. naša su srca slomljena, i tu vrijeme ništa ne čini.
Ti si svoj život trebala živjeti..
Sada bi 8. razred bila.. planirala što dalje.. kuda.. kako.. i veselila se svemu novom što ti život nosi.
A tebe već šest godina nema.. a zašto? zašto? zašto?
Ne znam bole li više uspomene koje imam na tebe i o tebi.. jer one su samo podsjetinik što je bilo i kako više nije.. ili to što ih stalno potiskujem.. i "moram zaboraviti" jer .... ah... njima život ide dalje...

Sunce moje, srećo moja, ljubavi moja i živote moje. Stelice moja mila, beskrajno nam nedostaješ...








Pismo majke čije je srce također slomljeno.. a budućnost oduzeta..
Hvala Ti Marija od srca:

"Ovih dana mota mi se po glavi misao, šta bi bilo da je drugačije.
Šta bi pričali da se radi o običnom rođendanu? Znam i onda ja ne bi
imala dodirnih točaka. Ne bih znala čemu se Stelica radovala, ne bih
znala da je voljela plesati i da je voljela život, da je voljela ljude
oko sebe, i da je jako dobro znala procijeniti tko je dobar i tko je
malo manje dobar. Sve to ne bih znala jer se ne bismo nas dvije ni
poznavale, i obje bi bile zbog toga presretne jer smo NORMALNE, imale
bi smo svoje obitelji.

Umjesto toga ja se sjećam jako dobro okidača kada sam pročitala neke
stvari na tvom blogu. Drugi su mi ukazali na njega. Dobro se sjećam da
si nabrojala stvari koje nikada ne bi smjeli reći roditeljima koji su
izgubili djete. Čitala sam što si na pisala a imala sam stvarno
osjećaj kao da čitam vlastite misli. Dobro se sjećam koliko mi je
olakšanje bilo kada sam shvatila toga trenutka da sam u svem tom
ludilu još uvijek normalna, da ima i drugih koji osjećaju isto što i
ja.
Dobro se sjećam našeg prvoga susreta u živo i kave koju smo skupa
poslije popili i pričali o našoj djeci, o prekinutom životu koji se
više nikada nije nastavio. Ostala je praznina i tuga. Dobro se sjećam
i drugih susreta, kako ugodnih tako i onih manje ugodnih ( kada je
donesena presuda za Stelicu). Ja sam taj put prošla nešto prije tebe,
i znala sam kada je sutkinja rekla neke riječi da će danas izreći
presudu. Strašno sam se bojala i za tebe i za Silvija. Bojala sam se
jer sam znala koliko su svi okrutni i bešćutni i koliko bole te
njihove riječi.

Ali i to smo preživjeli skupa. Zašto, kome u inat?
Ovako obje patimo. Ti patiš i za sebe i za mene, a ja patim za sebe i
za tebe. Patim jer znam da ti je preteško kao i onog prvog dana. Da
živiš život koji nisi svojevoljno odabrala, a da ga opet moraš
živjeti. Patim jer ne mogu promjeniti ništa, kako sebi tako i tebi.
Jedina mala mala utjeha mi je što mogu stati uz tebe i stisnuti te i
bez riječi razumjeti tvoju i vašu bol.

Voljela bih kada bih znala da je i ovo što sada živimo samo zbog naše
djece, zbog Stelice, zbog Josipa, da živimo da se sjećamo njih i
uspomena na njih.
Ti i vi ste najviše voljeli vašu Stelicu. Ti si se radovala svakom
njenom koračiću, svakom okretaju, svakoj pjesmici, svakom stisku
ručica oko vrata. Ti si razumjela svaki njen mig i svaku njenu
željicu. Znam mila i razumijem da ti je teško, ali znam da te ne mogu
uvjeriti da će biti bilo šta drugo osim ove boli. Stojim mila uz tebe
i uz vas, i palim svijeću za Stelicu. To je sve što mogu učiniti i
znaj da niste sami, ni danas, ni sutra ni bilo kada.

Anđele mali počivaj u miru!"






Hvala svima koji se Stelice sjećaju.. hvala na vašim SMS porukama... e-mailovima, i dolascima na Stelin ....

Hvala Vam od srca.. moja bi Stelica bila dirnuta.. jer ona je voljela dobre ljude kao što piše Marija..

Stelici od Sare M.



Stelici od njenog razreda..















Post je objavljen 31.10.2012. u 09:30 sati.