Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bizarnaljubav

Marketing

I dalje dio ljudi radi debilne poslove za koje su odlično plaćeni i onda nam serviraju još debilnije postove sa destinacija na kojima troše taj novac. a i ja pišem poeziju kad imam mužjaka, ali primjećujem da nije mistična, duboka i prepuna nepoznanica . Ipak se sad radi o konkretnim primjerima iz svakodnevnice kao npr. bojleru.Romantična sam i dalje ali u puno manjoj mjeri jer to je za cure, ja sam već žena i još nemam bore osim onih smijalica jer smijem se svemu , ne plačem i ne vrištim nikad, mada nije ni to loše ponekad. Meni ne treba normabel ni tako šta, ja sam prirodno cijepljena protiv ishitrenosti. Nekad se zbog tog osjećam kao baba. Pa sjednem s vršnjakinjama, al mi ful neugodno objašnjavati da uzavrele emocije i problemi zbog kojih se čupa kosa s glave postoje u većini slučajeva samo u našim glavama. Ostalo su hormoni. Hormoni prosječne zapadnoeuropske žene na dodirnoj točki s balkanskim mentalitetom. Znači, kriš kraš. Ni vrit ni mimo. Mada, ima i kulerica s kojima je baš ugodno, čije mudrosti nadilaze i najbolje ženske filmove a ne plivaju u plićaku .
Obleka, ah, obleka i ja, bosa noga i nešto preko sebe i livada. Seljanka nikad ne spava. Jebe mi se za sve vrste obleke , ne šminkam se ali volim vidjet dotjerane i revne žene u polju mode. U polju kako kopaju svoj komadić pod suncem. Svaka ima svoje polje i kopa najbolje što može i zna. Zagreb je i dalje najljepši u Maksimiru , ola la svaki jebeni dan 2 sata .Još razmišljam zašto želim da mi poprave bojler, ne sjećam se da nije radio, a opet, puno toga meni brzo ishlapi.Na tevejcu debilana osim onog lika što putuje vlakom, ali to često prespavam jer počne malo prije ponoći.
15.4.17

......................................................................................................................................................................................


jesen, ta predivna jesen
čak je i Zagreb lijep u ovo godišnje doba, smješe mi se zgrade i prozori, užurbani prolaznici i tramvaji, smješe se nevidljivo obavijeni velom magle
ja, nepopravljivi romantičar, nikad odrasla djevojčica sa već prvim borama, pružam ruke prema nebu, nebih li uhvatila jedan list ,i sanjarim jesensku bajku, zakopanu duboko, da nitko ne može ni naslutiti, nitko....a svatko ju nosi u vreći uspomena....jesen


po cijele dane kupujem odjeću , prevrćem, isprobavam, odlazim pa se vraćam....više nemam mjesta u ormaru. nisam godinama ništa kupovala i sada sam totalno otkačila na garderobu, malo se i šminkam. lakše mi je opisati vanjsko stanje dok bi za unutarnji nered bilo premalo i slova da poslož
i policu. briga me, senzibilnost je možda dobra u nekoj tamo galaksiji, ali držim se.. di sam stala, puštam kosu. već mi je 4 cm i stišće me, kao lonac.
baš me briga za sve....ali neću više provoditi vrijeme u sekonhend trgovinama gdje za 15 kn mogu kupiti haljinu retro koju vjerojatno nikada neću obući ili barem dok ne nađem cipele za nju.
kupila sam brdo retro čudnih izdanja i sutra ću se spickati i idem raditi.
od kad ne pušim prezadovoljna sam. ne pijem više kavu, samo zeleni čaj

želim da mi popravite bojler
sezona grijanja počinje
susjeda sprema veš u sobu
čini se i noć je
na tv-u ozbiljni glasovi
izvještavaju ozbiljno
svijet kreće u nekom smjeru
modernom čovjeku to je dolično
da stavi kravatu
povisi glas
i glasno se smije
kao da živjet će vječno
radi bezvezne poslove
za koje je jako dobro plaćen
kakvo je to vrijeme
jedva sve to sažvačem



Post je objavljen 24.10.2012. u 19:03 sati.