Pregled posta

MUZIKA TIŠINE

(16.10.1991.)

što li ti mogu reći ove noći
osim: sve je tamno i muzika tišine me okiva
pokušavam te raspoznati ali tmina sputava oči
i duboka te daljina u svoja njedra skriva

koračam mokrim lišćem i probijam zvučni zid
kapi bez ritma udaraju o zemlju i nestaju
tmina tek pokojim bljeskom prikriva svoj stid
dok iza sebe osjećam korake koji me sustižu

prekasno prepoznajem vlastite uzdahe
već sam u bijegu prestižući ponoćne leptire
tek na kraju puta shvaćam svoje zablude
disanje mi prikriva sve unutrašnje nemire

čujem spuštanje magle i bojim se njenih putnika
bojim se njene snage koja me guši
daleka jeka vlakova kao da nosi jauk ratnika
još jedan svijet tišine time se ruši

svjetla kapi jedini su sjaj u magli
koja se kao val kotrlja između kuća i drveća
a ja kao odmetnuti cigan od čergi
lutam tminom tražeći uzrok svih nesreća

pa, ima li smisla govoriti ove noći
samo želim pobjeći od svega i čekati dan
da zora sve ove kapi u čašu rose pretoči
i s nekog brijega sa zvijezdama otići u san

prepoznajem tvoj miris u šumi sjena i zvukova
ali ni ne pokušavam te pronaći jer znam da nisi tu
skrivaš se daleko od požudnih gradskih vukova
dok tvoji mirisni cvjetovi sad za nekog drugog cvatu

bježeći od magle okrećem se i vidim njenu bjelinu
kao da tisuće bijelih konja galopira mojim tragom
probijaju ograde i bježe za mnom u divljinu
pateći baš kao i ja za slobodom im dragom

galop konja i njihovih kopita iz padajućih kapi
tjera me u trk a iza mene tek trag vodene prašine
ali to samo ova izmućena zemlja polako hlapi
zaboravljajući svoj jad uz ovu muziku tišine

visoko iznad brijega vidim kočije dok putuju
to cigani lete u nebo bježeći od ovog zla
iz sve gušće magle tvoje mi se oči prikazuju
sada bih tako rado bio čuvar tvog slatkog sna

i što da ti poručim, osim da se opustiš do kraja
uz muziku tišine ove maglene noći
a kad pronađem svoj put i sunce zore me obasja
na bijelim ću konjima do tebe doći