Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trantinchica

Marketing

Odavno

Naslov obično napišem na kraju, da nekom logikom zaokruži štivo ispod sebe. Možda logika uopće nije bitna, zatim ni naslov niti sadržaj. Pomislila sam kako odavno već nisam pisala, a dedukcijom na prosto, gledajući kroz prozor svoje osmokućne ulice i udišući miris šećerane, osjetila sam jesen, i zaključila - odavno već nisam razmišljala.

Jesam. O svakodnevnim sitnicama. Svakodnevnim sitnicama koje nas umotaju u svoju svakodnevnost da zaboravimo razmišljati o stvarima oko njih; bitnim stvarima, stvarima koje se zapravo događaju i koje obilježavaju razdoblje života u kojem sam trenutno.

Zašto uvijek o velikim stvarima razmišljamo nakon što se dogode?

Na prijelazu iz sebe u sebe često nas zavede put koji vodi do željenog cilja, ali ako stvaramo novog sebe kako u trenutku u kojem jesmo znamo koji je to cilj? Nije li sasvim nelogično znati ga sada, u nadi da ćemo biti netko drugi? Što ako taj netko drugi nije nimalo sličan zacrtanoj slici?

Još češće, u toj transformaciji, koja može biti svakodnevna, najčešće zapravo i nemamo neki određen cilj, a put koji bi nas mogao zavesti najčešće je nasumičan i nepromišljen.

Slovim za osobu koja ga bira i promišlja. Gledajući kroz prozor i izdišući u hladnoću vrući dah shvatila sam da sam pustila malo konce iz ruku. To bi bilo u redu, dapače, poželjno, da ih sada znam pokupiti s poda.

Iskaljujući se na svakodnevnim sitnicama i izvrčući njihovu stvarnost - osporavala sam koliko su prolazne, sporedne i lako rješive, i, baš zbog njihove lakorješivosti okupirala sam se njima i preuveličavala ih kako bih si skrenula pažnju s velikih stvari. Stvarajući dramu u odnosima koji mi mogu dati sigurnost, u što sam sigurna, žalila sam samu sebe bježući od stvari koje mi zapravo smetaju.

Žao mi je što način na koji sam se ponašala svjedoči samo nesigurnost i nepovjerenje. A stvar je.. da samo ne trebam sumnjati. Teško je, kada su uloge obrnute i ja sam u zavisnoj poziciji na koju nisam navikla...

Trenutno ne znam tko sam i kako se osjećam. Moralo je negdje biti zabilježeno kao a) priznanje b) poraz c) pobjeda d) podsjetnik . .







Koliko god besmisleno i maglovito - otkotrljalo je stijenu.




Post je objavljen 01.10.2012. u 03:10 sati.