Kroz sunce blago i koprenu umivenog lišća
Posljednje ruže ušuškavaju se za zimu,
Nezabrinute.
Slijedećih će mjeseci
Podariti nam odsustvo ljepote i mirisa,
Drhturavo Nedostajanje
Sakrament čežnje
Odmarat će od svoje raskoši davanja
Dočekujuć prve mrazove
U zagrljaju prihvaćanja
Okovane prošlošću
Stremit će korijenjem punim vjere i prepuštanja
Prema
Jedinoj mogućoj budućnosti
Zbrinute svojim kaligrafskim sjećanjem
Na ružičasto
Koje umah tamnoljubičastim postaje.
Malčirat ćemo ih,
Pripremiti posteljicu od suhoga lišća i borovih grana
"i sve ono što si učinio za svoju malu ružu
čini ružu tako lijepom..."
Onako baš kako čovjeku trebaju komadići topline
Pored uzglavlja.
Topla misao o nekomu, molitva
Za mračna jutra puna kiša i odlazaka ptica.
A one će snivati neka svoja orguljasta jutra
Pripitomljene, mudre
Pisati duga pisma
Hranjene iznutra,
Natopljene uzdasima zemlje
Vjerom u kruženje i povratke.
Ruže znaju onu tajnu.
Jesen je tako uvijek veliko prepuštanje i povjerenje.
Veliko bezazleno i dječje povjerenje
U dolazak novih proljeća i ptica.
I pupoljaka
I lica.....
I lica......
Post je objavljen 30.09.2012. u 10:54 sati.