Kada smo sestra i ja bile male, imale smo neke večeri da bi prije spavanja udrile o smijeh i ne bi prestajale...Mama je svako malo kucala na vrata i vikala: sutra je škola....a mi još jače...Onda je pokušala sa forom: "Tko se danas tako puno smije, biti će plača"....Mislim da je to nešto najgore što mi je ikad rekla jer sam dugo vremena vjerovala u to....Onda sam malo narasla pa sam joj počela odgovarat: "Ako moram sutra plakati, bome ću se danas nasmijati".....
Čula sam i za fore da ne smiješ djecu prejako škakljat jer se ne smiju djeca toliko smijat.....Bila sam u šoku kada su bake djece koju sam škakljala to govorile, a i djeca su bila u šoku što sam ipak prestajala....Danas škakljem Jana i uživam ga gledati dok se smije....Iza nas je previše vremena kada nam nije bilo do smijeha...
Teobalda me svojim komentarom na njenom blogu podsjetila na maminu opasku o smijanju....Nisino otkriće s filmovima uljepšalo mi je jučernjašnji dan...Na poslu nam je strašna strka (koja već dugo traje, a ovih dana kulminira) i mi se u našem uredu smijemo na račun otkaza...Jučer sam napravila 3 filmića za kolege, oni se nisu toliko smijali, koliko sam se smijala ja....Kada bi se digla sa stola, grčila sam se od smijeha i padala dolje na stolicu....Pa su se smijali i oni.....
Pa ako već moram(o) dobiti otkaz, smij'mo se danas dok možemo!!!
Post je objavljen 26.09.2012. u 11:32 sati.