Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 25. 09, 2012 u 19:10 sati
Josipa Lisac - "Dnevnik Jedne Ljubavi"
Nazalost, nisam uspija pripremit emisiju za ovaj utorak.
Umjesto Marianne Faithfull predstavljamo Josipu Lisac i njen album "Dnevnik Jedne Ljubavi"
Ovaj utorak cemo obitavati na nasim prostorima i vracamo se u daleku 1973 godinu.
Iz dubine undergrounda idemo prema povrsini.
Predstavit cemo album prvjenac “Dnevnik Jedne Ljubavi”, hrvatske dive Josipe Lisac.
Mozda ce izgledati pomalo cudno za ovu vrst emisije i njezinu koncepciju, ali virujen da ce do kraja biti i te kako jasno.
Dunque, Josipa je pala na ovu planetu tamo neke daleke 1950 godine. Na nasu sricu, pad se dogodija negdi oko 45-te paralele i 16-og meridijana.
Prostin ricima receno, rodila se u Zagrebu.
Vec ka dite se vidilo da je talentirana tako da vec u desetoj godini postaje clanica “Zbora Hrvatske Radio-Televizije”.
Pored uhodanog repertoara, okusavala se u svim mogucin stilovima. Od stare sakralne muzike, preko klasicne i moderne avangardne, sve do etno-tradicionalne muzike. Udarajuci temelje svog izricaja obogacuje se uticajima koji ce determinirati njenu kasniju karijeru.
Kurioziteta radi, “Zbor Hrvatske Radio-Televizije” osvaja 1961 godine Grand Prix u Francuskoj, kao najbolji djecji zbor na svitu.
Iako je odgajana na Monteverdiju, Bachu, Beethowenu, Brittenu, Josipa vrlo brzo pokazuje svoje pravo zanimanje za rock muziku, i 1967 godine postaje glavni vokal popularne rock grupe "O'Hara", a zatim vokalno-instrumentalnog sastava "Zlatni akordi", nakon fuzije sa sastavom “O’Hara”.
Vec prvo pojavljivanje u javnosti, izaziva pravu senzaciju kod siroke publike.
Ne samo svojim fascinantnim glasom i originalnim interpretacijama, vec jednako i svojom jedinstvenom i intrigantnom pojavom, Josipa Lisac ubrzo postaje unikatna i neponovljiva zvjezda rock muzike.
Razvijajuci se i iduci uporno dalje protiv svih uobicajenih struja, ona razvija svoj jedinstveni stil muzickog izrazavanja.
Odabire znatno tezi, ali tim temeljitiji i vridniji put svojoj karijeri.
Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock'n'roll pjevacem i kompozitorom, Karlom Metikosem, alias Matt Collinsom, potpuno zaokruzuje njen muzicki i zivotni put.
Metikosevo iskustvo i snazna autorska licnost, uoblicava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i kao zenu.
Njihov prvi zajednicki LP album iz 1973. godine, "Dnevnik jedne ljubavi", ostaje do danasnjeg dana jedan od najboljih konceptualnih rock ostvarenja i spada u antologiju hrvatske diskografije.
Manje vise i kritika i publika se slazu u jednom. “Dnevnik Jedne Ljubavi” je ako ne najbolji onda jedan od najboljih domacih rock debija. Kad sagledamo ondasnju scenu sa ove vremenske distance, onda mozemo slobodno ovaj album staviti uz bok prvom album grupe Time, dakako i uz prvi album Korni Grupe kao i prvo vinilno ostvarenje Janeza Boncine i grupe Srce.
Ali ono sta isto tako izdvaja ovaj album od velike trojke je njena muzicka orjentacija.
Album odise atmosferom sedemdesetih na nasim prostorima. Produkcija je cista i nenametljiva. Muzika je otisnuta na vinilu onako kako je odsvirana, bez ikakvih dodataka i sa minimumom efekata. Sve to daje albumu onu komornu atmosferu blize jazzu nego rocku.
Ali Josipa nebi bila Josipa kad bi na tome ostala. Album obiluje ljubavnim pjesmama od kojih svaka zasluzuje punu paznju singlice. I kako je tada rekao jedan strani kriticar: “I said there is no weak song on the entire album; and I must correct myself: there is no average song on it” oliti po nasemu, “rekao sam prije da na albumu nema slabih pjesama. Moram se ispraviti, ne albumu nema prosjecne pjesme.”. Mislim da ovo dovoljno govori o albumu.
Ovaj cemo uvod zakljuciti jos jedom lipom recenicom koju je svojevremeno izrekao John Lennon. A ona otprlike u prevodu glasi: album vridi onoliko koliko se singlica sa njega moze skinit.
U slucaju "Dnevnika Jedne Ljubavi", jasno je da je i po tom kriteriju album remek djelo i kao takvo se triba i uvazavati.
Nebi bilo fer ne spomenuti ekipu koja je sudjelovala u stvaranju ovoga albuma. Ukratko, cila krema ondasnje rock scene se nasla u studiju. Od Brane "Lamberta" Zivkovica koji je svirao flautu, klavir i elektricni klavir, Slobodana Bode Kovacevica na akusticnim gitarama, Vedrana Bozica na elektricnoj gitari, Tihomir Pop Asanovica na orguljama, Mario Mavrina na bas gitari i Ratka "Ralu" Divjaka na bubnjevima.
U pozadini je jos staja ostatak rock kreme toga doba. Joza Braco Doblekar, koji je svirao konge, Dado Topic na tamburinu, pratece su vokale pjevale Zdenka Kovacicek, Dubravka Zubovic, Ksenija Erker i Adica Dobric, a 12-clani orkestar duhaca i gudaca predvodio je znameniti saksofonist Miroslav Sedak-Bencic.
Ukratko, u tim 70-im godinama bolja ekipa muzicara nije se mogla sastaviti.
Album otvara tema “O jednoj mladosti”. Od prvoga trenutka prisustvujemo izuzetnim stvaralackim naporima Karla Metika i Ivice Krajaca. Josipa taj sadrzaj zamata u neodoljivo pakovanje i stavlja nan na stol poklon kojeg ritko ko moze odbit.
Album nastavlja “Srela sam se s njim”. Krajacev potpis je toliko bistar da je komodno moglo pisati da je ovo njegova posveta Josipi.
“Sreca” nastavlja album. I ako je bilo iti malo dileme u pjevnost i kvalitetu prethodih tema, ova to sve to otklanja. “Sreca” je cistokrva tema sposobna nositi bilo koji album.
Kad govorimo o hitoidnim temama, onda tema “Po prvi put” ima najnaglaseniju intenciju da bude veliki hit. Aranzmanski besperkorno odradjena u duhu zagrebackog sounda sedamdesetih, tema koketira sa jazzom na nacin na koji je do pojave ovog albuma bija nepoznanca na ovim prostorima.
Tema “Placem” zatvara prvu stranu albuma.
Josipa je na svom vrhuncu. Svojim glasom, uz pratnju klavira kreira atmosferu prigusenog krika, slikajuci zvukom koji izlazi iz njenog grla ono sta nam stihovi govore.
Tema se predvidljivo razvija do mometa dok Lambert sa klavirom ne zakoci ritam i preda Bozicu palicu.
Muzicka vinjeta koja zasluzuje puno vise od posljednje teme na prvoj strani albuma.
“B” stranu otvara tema “Jedna kratka vijest”. Vec mozemo govoriti o tipicnoj temi za Josipu. Neosporna kvaliteta teksta, vinjeta iz svakodnevnog zivota, muzicki logicki sazdana i nadasve besprekorno izvedena.
Sljedi mozda napoznatija tema sa albuma, tema “Lezaj od suza”.
Tema u kojoj su se poslozili svi elementi koji Josipu cine velikom i vjerovatno peak Lambertove karijere.
“Ne prepoznajem ga” donosi ponovo melakoliju u nase duse. Tamno obojana muzicka pozadina neumitno prati Josipu ispunjavajuci do najsitnijih pora sliku koji Josipa slika svojim glasom.
“Vjerujem ti sve” privodi nas kraju albuma. U slageskom stilu, bogatim aranzmanom, Josipa i dalje uvjerljiva u svakoj svojoj rici koju otpiva.
Album zatvara tema “Kao stranac”. Tema koja niti malo ne odskace od visokog standarda albuma. Odise atmosferom grupe Time, sta i ne cudi jer Dado Topic, Vedran Bozic I Lambert Zivkovic su bili tvorci grupe Time, mozda najjace grupe na ovima prostorima
Nakon "Dnevnika jedne ljubavi", 1975 godine, Josipa je nastupila u prvoj ovdasnjoj rock operi "Gubec-beg". Iz ove opera se izdvojila tema “Ave Marija” koja je postala ne samo veliki hit na ovim prostorima nego isto tako i neizostavni dio Josipinog koncertnog repertuara do danasnjih dana.
Zajedno s Metikosem realizirala je jos desetak albuma s njegovim autorskim i producentskim pecatom. Spomenit cemo samo neke. "Made in Usa", "Hir, hir, hir", "Lisica", "Hocu samo tebe", "Boginja"... i baš je to i postala i kroz sve ove godine i ostala: boginja rocka.
Iznenadna smrt Karla Metikosa 1991 godine, kao i turbulentan pocetak devedesetih, bitno minjaju kontekst njenog rada.
Kroz godine koje sljede prireduje niz koncerata posvecenih Karlu. Koncerti postaju tradicija koja traje do danasnjih dana.
Sljedeci dosljedno svoju svestranost, 1994 godine se okusava i u kazalistu. Nastupa u kazalistu "Koreodrama" u Sloveniji u predstavi "Suzna Maria Sirakuska" koju je napisao i postavio D.Z. Frey.
Po drugi put u istom kazalistu nastupa 1997. godine u predstavi "Schizophrenia" istog autora, s kojom je gostovala i na Europskom festivalu kazalista.
Deceniju kasnije, 2007 godine, ucestvuje u predstavi "Pijana noc 1918", kazalista Ulysses na Brijunima.
I po obicaju, za kraj emisije, par rici o Josipi Lisac i njenom umjetnickom putu.
Prvo sta se namece pri samom spomenu Josipe je njen glas i njegov raspon. Na dubini u koju ponire Josipa sa svojim oktavama, pozavidile bi daleko planetarno poznatije operne dive.
Odma iza toga, ali ne manje bitna, je njena scenska prezentacija. Gazeci po tragovima Petera Gabriela, koji je na scenu uveo prezentaciju ne samo muzikom nego kostimima i gestikulacijom, Josipa pazljivo odabire nacin na koji ce se pojaviti na pozornici kao i poruku koju salje. Uspjevajuci manje vise uskladiti svoj izgled, odnosno image sa porukom i atmosferom svoje muzike, Josipin nastup se pretvara u neku vrst multimedijalnog dozivljaja.
I tu je isto tako jedinstvena na ovim prostorima a blogami i sire.
Vjerovatno prvi uspjeli pokusaj simbioze imagea i muzike ostvarila je na premjernom nastupu teme “Oluja”, gdje je vjerno prikazala sebe kao dio te atmosfere koju nam prenosi pjesmom.
Istovremeno, “Oluja”, sublimira u sebi manje vise sve karakteristike Josipina glasa.
I na kraju, kako uopce opisati pojavu i glas Josipe Lisac. Svaki pokusaj smjestanja u neki zadani okvir je unaprid osudjen na neuspjeh.
Josipa se na domcem terenu moze jedino poredjivati sa Zdenkom Kovacicek, koja je pak vise okrenuta jazzu. I pored zajednickog nadimka Diva, Josipu ne mozemo usporedjivati sa daleko mladjom Patti Smith, jer ova je najprije pjesnikinja pa tek onda izvodjac. Poredjivati je sa Chrissie Hynde, znaci ignorirati toliko izrazenu osobnost Josipinoga glasa. Na drugu stranu, pokusati je porediti sa Kate Bush, opet znaci ignorirati ono sta je kod Josipe najvridnije, raspon glasa.
Lena Lovich bi mozda bila najbliza Jospinom izricaju, iako se nalaze u razlicitim taborima muzickog izricaja.
U stvari, mislim da se Josipa u nekom grubom okviru moze opisati kao kombinacija svih nabrojenih zenskih vokala ali i nakon toga opet ostaje dio koji se ne moze nidgi smistit i to je ono sta Josipu cini velikom..
Kao potvrdu ovoga, poslusat cemo njenu nezaboravnu izvedbu teme “Magla”
Oprostit cemo se od Josipe jos jednom antologiskom izvedbom teme “Kapetane Moj”, Zdenka Runjica:
Kapetane moj
Vec dugo me pustas gledat' niz pucinu
i proklinjat' srecu koju more nosi,
darujuc' mu puste i besane noci,
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.
Kapetane moj...
Znam, tebi je more prva ljubav bila,
a ja sam tek bljesak znacila u mraku,
da bih kad se magla ispred broda digla
ostala ko pjena na njegovu tragu.
Kapetane moj...
I starim tako sama od broda do broda
u zelji da te zagrlim, izljubim,
iako dobro znadem da svakim te danom
sa brazdom broda nepovratno gubim...
Kapetane moj...
Al' kad se bez zelja doma k meni vratis,
toj posljednjoj luci, sto te mirno ceka,
ni spaziti neces da uz tebe nije
ona mlada zena, vec starica neka...
Kapetane moj...
Ova je emisija posvecena jednoj dami koja uskoro slavi jedan od rodjendana i ovim putem joj zelim jos puno slavljenickih dana u buducnosti.
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
