Hvala ti dragi Bore na tvom dirljivom stivu Dorucak kod Majestica,koje vraca u onu djecju poeticnu idilu istie nam vremenosti, tek drugacijih nasih svjetova, ali isti onih hlacastih otvora , koji nisu nalagali zipere ni dugmad, iz kojih vjecno strsala je nasa leprsava kosuljica, kao nekim svojim ironicnim predkazanjima onog podbradog dekora koji ce da steze nam vratove, i prijeci dah. Kao da je ovdje ukazala nuzda da nam se prekriju stopala, tvoje sto gaze uske prolaze Zelenog venca, moje bosonoge po hrapavim skrilijastim povrsinama istarskog pasnjaka, osluskujuci Bethonovu Pastoralu dok jos nisam ni znao za nju… i dok se tatina silueta na uglancanom biciklu Bianchi sve vise udaljavala meni tada u nepoznate svjetove Visnjana, Lovreca i Tinjana. Te povrat Krlezinom Antibarbarusu (?) sjecanja na Ristica , Kostica i Nadrealisticko vanvremeno im drustvo.
Rijetko u mome zivotu iscitano, sto se ono kaze, u jednom dahu.
Nadam se vasem sjetnom i ugodnom putovanju prema jesenjem Berlinu.
Vas Severino
Post je objavljen 23.09.2012. u 15:32 sati.