Marketing
Najveća moguća cijena ...
Draguljar sjedio za stolom. Kroz izlog svoje trgovine promatrao je prolaznike koji zastajkuju nećkajući se ći u njegov raskošni dućan.
„Ušli bi ali boje se jer znaju kako su dragulji skupi pa misle kako nemaju dosta novaca ispuniti svoju želju.“ razmišljao je.
I dok je on tako razmišljao draguljarnici se približila neka djevojčica. Došavši do izloga prisloni nosić uz staklo izloga. Nebeski plave oči joj odjednom zasvjetlucaju. Ugledale su jedan od izložbenih predmeta, prelijepu tirkiznu ogrlicu opasanu najfinijim zlatom. Djevojčica odlučno uđe u trgovinu i prstom pokaže na ogrlicu.
„Ogrlica je za moju sestru. Možete li mi je spakirati kao poklon?“ upita draguljara.
Trgovac s nevjericom gleda djevojčicu, zatim gleda narukvicu pa onda opet djevojčicu. Zbunjen je.
„A koliko novaca imaš malena?” pita djevojčicu.
Malena se propne na prste i iz džepa izvadi malu kutiju, stavi je na stol, otvori i pred draguljarom isprazni njen sadržaj. Bilo je to nekoliko omanjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
„Hoće li biti dovoljno?” djevojčica ponosna pita trgovca. „Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkad nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan pa mislim da će poklonu jako obradovati. Njene su oči iste su boje kao taj dragi kamen.”
Trgovac se nasmije. Zatim ode u prostoriju iza pulta i donese zlatno-crveni papir i zlatno-žutu ukrasnu traku. Uzme ključ, otključa vitrinu gdje je bila izložena ogrlica. Ispod pulta uzme ogrlicu te je stavi u kutiju. Poklon spakira u zaveže ukrasnom trakom i sve to da djevojčici.
„Uzmi i pazi na to.“ reče joj.
Djevojčica pobjednički pehar uzme svoj poklon i ponosno izađe iz trgovine.
Sat vremena poslije u trgovinu uđe djevojka s kosom boje meda i predivnih tirkiznih očiju. Na pult stavi istu onu kutiju koju je trgovac nedavno zapakirao pa upita.
„Je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgovini?”
„Da, gospođice.” odgovori draguljar pa je uzme ruke, otvori kutiju i provjeri što je u njoj.
„Koliko je koštala?” pita dalje djevojka.
„U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja. Tiču se samo mene i mojih kupaca.” ljubazno odgovori trgovac.
„Sestra je imala samo nešto sitniša i sigurno nije mogla platiti ovako skupocjenu ogrlicu.” reče djevojka gurajući kutiju natrag u ruke trgovcu.
Trgovac zatvori kutiju, složi je omot pa sve to vrati djevojci.
„Varate se gospođo. Vaša sestra platila je najveću moguću cijenu. Dala je sve što je imala”
Pitanje koja bi vam meštar Bocaccio želio postaviti povodom ove priče glasi: 'Jeste li spremni platiti najveću moguću cijenu, za što bi je platili i koliko ste uopće spremni na nešto takvo?'. Hvala na odgovorima.
Bilježi se sa štovanjem vaš,
Bocaccio
Post je objavljen 21.09.2012. u 18:13 sati.