Marketing
Zamisli ovu sliku: ušećeš u agenciju, uplatiš jeftin aranžman, par dana, tjedana ili mjeseci kasnije dođeš na aerodrom da bi te ondje napokon s hrpetinom ljudi, kojima je najveći putnički doseg odputovati tjedan dana negdje preko agencije, utrpali u charter let (najčešće u neke crvenoočne ranojutarnje sate), a nakon dva sata iskrcali na sekundarnom aerodromu nekog resorta. Par desetica minuta kasnije već si u resortu s tisućama debelih Švaba, pijanih Engleza, histeričnih Španjolaca, drečavih Talijana, škrtih Skandinavaca i prepotentnih Hrvata i uz sve njih točaš se u bazenu jer je more malo ipak previše drekasto za naše pojmove, dok ti svako malo netko donosi alkoholne i bezalkoholne sokiće, pivce za živce (da izdržiš svu tu ludnicu) ili koji canape. A onda za večeru još "malo" oblokavanja i prežderavanja jer je sve ionako u neograničenim količinama uključeno u onu cijenu aranžmana koji je uplaćen u agenciji s početka priče. Ako ti dopizdi to izležavanje (ali kažem samo AKO), uplatit ćeš opcionalnu ekskurziju po nekakvim arheološkim lokalitetima ili pješčanim dinama ili medinama, i vjerovatno ćeš je pristojno platiti i preplatiti, a sve te arheološke lokalitete, pješčane dine i medine vidjet ćeš naposljetku samo krajičkom oka jer će te vodič konstantno (ako ne na hrvatskom, onda barem na tečnom srpskom ili slovenskom jeziku) tjerati da bre požuriš jer vreme je da krenemo. Brzi Japsi ovdje se doimaju kao spore kornjače s Galapagosa. I onda ćeš na kraju dana, umoran od maratona, vratiti se u onaj isti hotel (u kojem će garant uvijek nešto faliti ili ćeš možda imati i viška prijatelja u obliku udomaćenih životinja) i nastaviti s oblokavanjem i prežderavanjem. I na kraju ćeš nakon par dana vratiti se natrag na onaj charter (ne daj Bože u neke normalne sate) koji će po mogućnosti kasniti, ali to ti naravno nitko neće reći na vrijeme. I kada se naposljetku dokopaš kuće svoje stare, rodbini i prijateljima solit ćeš pamet sljedećih godinu dana ili dvije kako si se lijepo proveo, malo platio, a puno vidio.
Ovo gore opisano je tipična slika jednog all-inclusive Tunisa. U posljednjih par godina sve nas više bombardiraju svakojakim ponudama za Tunis. Ne trebam puno razbijati glavu da dođem do zaključka da meni ni na kraj pameti ne bi bilo uzimati ijedan od tih aranžmana preko agencije. Ono bi bilo mučenje, a ne uživanje. I tako sam godinama izbjegavao te ponude. A onda mi se prije par mjeseci ukazala prilika i uletio mi povoljan let za ovu sjevernoafričku destinaciju. Prvo sam puno razmišljao. Jer ipak je Tunis u pitanju. Dosta razvikan. All-inclusive. Ali na kraju sam uzeo taj let. I odmah sam odlučio da nema ništa od onih all-inclusive sranja. To je za one poviše opisane Švabe, Engleze, Španjolce, Talijane, Skandinavce i Hrvate. Ja ću, pa iako od početka znam da će me izaći skuplje od onih paket aranžmana, sam izabrati svoje žoharaste hotele, razdrkane autobuse (i ina prijevozna sredstva), lopovske vodiče i kineske medine. I naravno svoj jebeni tempo. I pokušati dobiti sliku Tunisa izvan all-inclusive điđi-miđi aranžmana te dokazati da i Tunis ima svoju none-inclusive varijantu.
Znam da tjedan dana nije puno. To je jebeno malo. Ali dovoljno za prvi put. Putovanje započinjem u plavom Sidi Bou Saidu, te glavnom gradu Tunisu i arheološkoj Kartagi, a nastavljam preko planina Le Kefa i obližnje rimske Douge za arapski Kairouan. Nakon kratkog zaustavljanja u jednoj od omiljenih destinacija paket-aranžmanaca Monastiru, razgledavam čuveni amfiteatar u El Jemu i konačno završavam u Sfaxu na obali Mediterana koji čuva jednu od najautentičnijih medina Tunisa.
Naravno - inshallah. Ako Bog dozvoli...
Post je objavljen 17.09.2012. u 23:19 sati.