Ne, ne želim te natrag.
Ne želim natrag ni sebe kakvu si me stvorio dok sam slijepa od ljubavi pristala da me oblikuješ prema svojim željama
kao komadić gline.
A bili smo tako savršen par.
Ti, iako mlad, ali već uspješan u svom poslu, ja uspješna u svom studiju.
Djeca sa perspektivom i sa budućnosti.
Tako su nas vidjeli svi.
Tako si nas vidio i ti.
Čak sam nas tako vidjela i ja, dok sam još vjerovala u ljubav.
I u tebe. I u nas.
Sve do jednog blaženog trenutka kad je tvoj spolni ogran SLUČAJNO kliznuo u spolni organ moje bliske rođakinje.
Da, zaista slučajno, nenamjerno, onako usput, a mene voliš i ja sam ta.
Kao neki lijek za dosadašnje sljepilo, čudesno sam progledala i bez pomoći magičnih viših sila koje se na brdima, nebu, drveću i ostalom ukažu svaki put kad vjerski turizam posustane i nabrekla kesa debelih popova postane malo manje nabrekla.
Slučajno sam shvatila da ja nisam tvoj klijent kome se obraćaš u sudnici onako sa visine, nego nekakva tvoja sada već bivša cura.
Tvoja pitanja, kontrole, provjere, raspolaganje samnom i sa svakom minutom mog vremena, dok istovremeno u tvoje ja nisam mogla, a ni smjela imati uvid...jer ti si ipak muško.
Prezaposleno muško.
Klijentima, sastancima i traženju slučajnih klizališta za svoj ponos.
Nikad te neću poželjeti natrag i primiti natrag.
Ostani u svom svijetu obmana, put na kojem si više nikad neće susresti moj.
Kažlju ljudi da svako zlo za neko dobro.
Nije da se nisam uvjerila u to..iako u tvom slučaju dobro i zlo baš i nemaju razliku.
Zapravo, ti ju ne vidiš.
A sretni završetci pripadaju samo bajkama.
Ako je tako, upravo živim u jednoj.
Post je objavljen 17.09.2012. u 11:26 sati.