To nije jedna od mojih metamorfoza
Ona ima sva autorska prava na nju
A ja imam čast gledati tu metamorfozu koja je ljepša od svih mojih napisanih riječi
Ona je napisala svoje prve stihove i poslala ih..oborila me ...
I rekla da želi učiti plesati..a ja vidim da već pleše životom
A kada mi je rekla da će predstavljati svoj razred na Vijeću mladih..zapitala sam se..gdje crpiš svu tu snagu?
I kada se suprotstavljaš drugima jer vjeruješ u onaj svoj glas, svoju riječ, svoj životni stih...ja znam da sam dobila divnog suputnika kroz život
Gdje si potjerala svu svoju tugu?
Kada si se tako napunila životom?
Prošle su dvije godine otkako te onaj koji te zajedno sa mnom stvorio, nije poželio vidjeti...
Postoje tuge koje dotaknu do kosti i tada ostaje praznina..
Ti si ju ispunila strašću za životom..
I grabiš ga potpuno i bez straha, i kradeš ga i stvaraš
A ja ti se istinski divim...
I gledam tu metamorfozu tijela, uma i duše
I više se nimalo ne bojim gledati je
Duša koja mi postaje učitelj
Jer ti kao da si već dala svoj glas u vijeću života
I samo kliziš...lagano u bojama sunca i smijeha
Mislila sam da se odsustvo osjeća jače nego prisutnost
A ti si životu usprkos odlučila biti prisutna sa sobom, kroz sebe, sa životom
I ne bojiš se pogledati široko otvorenih očiju
Tebi je tuga davala ruku i prošetala si s njom
Gledale ste se..oči u oči
Ali nisi se skrivala u njenom tunelu
Klanjam se tvojoj hrabrosti
Postoje metamorfoze koje se događaju upravo sada i ne želim propustiti niti jedan njihov tren
Niti jedan djelić, fazu, komadić trenutka
Postoji ljepota koja se samo gleda i ostaje samo...
Diviti se...
Predivno je živjeti s tvojom dušom..
Volim te L.
Post je objavljen 15.09.2012. u 22:51 sati.