Marketing
Red...
.
. 
.
.
.
.
Red...
Jutros sam se probudila reda radi. Reda mora biti. Radi toga sam se probudila. Hrvatska još spava. Nikako da otvori oči i da se suoči s bolnom stvarnošću. Razumijem je. Teško je priznati bol. Tko hebe stvarnost. Dvostruka patnja. Jedno je što ti patiš, manje bolno, drugo je veće zbog saznanja da oni drugi uživaju u tvojoj patnji.
Stavite se u kožu dr. Sanadera. Općenito u ulogu doktora. Liječnika. U Saboru sve doktor do doktora. A, država bolesna. Lijek stiže na kapaljku iz inozemstva, a bolesni tamo odlaze potokom. Samo u Splitu na Mertojaku je presušio potok Radoševac.
I poteštatu grada Splita, Kerumu, presušio je dotok novca. Samo dolaze djeca. Na putu mu je drugo dijete* u novoj zajednici. (* Rodio se sin-čestitke!). 
Troje prethodnih je odavno tu. ZNA SE, djeca su samo trošak. I žene, što supruge, što nevjenčane, što ljubavnice. Treba to nahraniti, obući, školovati, izvesti u društvo, na put...
Kud ćeš? Sidi di si, kad ni za di si nisi!
Tako sidim. Slušam Štulića & prelijepu Eminu. Od svega u ovoj pjesmi do mene dopiru samo riječi;
- Ajša, Ajša, jebat ga, konja jaše subaša, jebat ga, konja jaše tko ga ima...
Moj Tukac je sritan. Bole ga prepone od jahanja. I mene bole leđa. I pubična kost.
Blago onima koje hebu u mozak. Kad ga nemaš bol je neprimjetna.
Blago njima...
Vrijeme, vreme, vrime je reda. Jednoreda. Dvoreda. En-tih... Goli otok, Jasenovac, Gradiška, Bleiburg, Zenica... 
.
Post je objavljen 15.09.2012. u 08:06 sati.