U jednoj situaciji pristupio je Isus svojim učenicima na neobičan način. Oni su se lađom zaputili na drugu obalu Genezaretskog jezera. Bila je naoko mirna večer, a oni su uz Isusa cijeli dan radili. Otišli su sami. Međutim, jezero se uzburkalo, nastala je oluja i dobrano su se mučili, gotovo u panici, da bi prešli na drugu obalu. Protiv jačine vjetra i valovlja nisu mogli ništa. I tada im pristupi Isus hodeći po po vodi. To je tako neobičan prizor da apostoli nisu mogli pomisliti da bi mogao biti istinit. Tek kad im se Isus javio i kad ih je osokolio riječima: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”, osjetili su mir, a i jezero se smirilo kad je Isus ušao u lađu. Dok razmišljam o apostolima u lađi prije nego što im je Isus došao, prepoznajem i naše ljudske situacije.
Čovjek se trudi da bude pošten. Nastoji svakome vjerovati, praštati. Čovjek prosječan želi na čestit način zaslužiti svoj kruh, nahraniti svoju obitelj. Čeka strpljivo na red pred brojnim šalterima ljudskih ustanova. Hoće bez protekcije i veza potražiti ono na što misli da ima pravo. Međutim, znadu nadoći brojna razočaranja, mnoge bure i oluje. Izgleda da nepošteni, oni koji se znaju bolje gurati i istisnuti druge, lakše dođu do novca i sigurnosti. Oni koji imaju stotine veza i protekcija odmah svuda dobiju što žele, dok pojedinci mogu na svoje pravo čekati godinama. Ima situacija u kojima izgleda da bez podmićivanja čovjek ne može ništa postići bez obzira na to što na nešto ima pravo.
U čovjeku nastaju oluje duha, razdiranja savjesti: Je li vrijedno biti pošten? Isplati li se ići redovitim putevima dok mnogi prečacima koji baš nisu najpošteniji postižu svoje ciljeve? Struja ljudskih pokvarenih htijenja i uobičajen način ne baš čistog postupanja kao da svakoga želi zarobiti. Sve u svemu, biti pošten u ovome svijetu nije lako. A ipak, čovjek je pozvan na istinu i poštenje. Može li ostvariti svoj poziv? Isus nam govori da je to moguće. On sam često hodi po valovima usprkos oluji i vjetru. Ne samo po valovima Genezaretskog jezera, nego i protiv struje svoga vremena. Njegovi su ga suvremenici htjeli zarobiti u zamke farizejizma, đavao ga je htio navesti da za sebe iskoristi neke privilegije i sebično uživa; Petar ga je htio nagovoriti da ne ide u Jeruzalem da mu život bude lakši. Isus je dosljedan. On hoda po valovima do kraja. Ne mogu ga progutati ljudske nepoštene želje i prohtjevi. Petar ga pita može li i on hodati protiv struje. I na Isusovu riječ je zakoračio.
Da, moguće je, ali valja biti hrabar, valja vjerovati. Moguće je i nama, i danas, kad se najviše govori i piše o korupcijskim aferama. Volio bih da se o tome manje piše jer ispada kao da nema poštenih ljudi. A ima ih. Moguće je pošteno zarađivati svoj kruh, živjeti nesebično i ne graditi svoju kuću iskorištavajući drugoga. Moguće je ne činiti zlo, ne služiti se lažima i onda kad ljudi tvrde da je to normalno i da svi tako čine. Moguće je hodati protiv struje, ali snagom jasnog primjera što nam ga daje Isus; i snagom i ohrabrenjem kojima on svoje učenike podržava. Potrebno je ne posumnjati, ne pesimistički gledati u valove, nego u onoga koji poručuje: “Ja sam Put, Istina i Život!”
Post je objavljen 13.09.2012. u 17:40 sati.