Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/magarac-jedan

Marketing

Nenad Bakić u emisiji Nedjeljom u 2

Niti se ne okreneš, a već na internetu izađe komentar na gostovanje Nenada Bakića kod Aleksandra Stankovića i vidim da bi to mogla biti jedna od emisija za antologiju, a kakvu to vi sami zaključite.

O seksističkim komentarima da se "žene bore za bolje muškarce, a muškarci za LJEPŠE žene", o veleumnim mislima čovjeka 21. stoljeća tipa "Ljudi teško prihvaćaju ono kada nešto nemaju a prije su imali" (kako dubokouman uvid, to je zato jer čita puno knjiga pomoću novih tehnologija), te nekim drugim zanimljivim i poučnim stvarima možete pročitati na Indexu, ja ću još malo o gostovanju o onome što i nije istaknuto u članku na Indexu. http://www.index.hr/vijesti/clanak/nastup-nenada-bakica-u-emisiji-nedjel...

Nekad kad dobiješ priliku da izneseš svoja mišljenja pred drugim ljudima do čijeg ti je mišljenja stalo, a u želji da što više toga kažeš i da impresioniraš druge, dogodi ti se da ne kažeš ništa. A i ono što kažeš ne bude ono što si htio reći, ljudi te ne razumiju. Najgora stvar je ta da kad konačno izgovoriš to što si htio, da shvatš da i nemaš nešto za reći i da bi trebao malo bolje razmisliti o temi o kojoj govoriš. Meni se to zna dogoditi, a mislim da se i Bakiću to dogodilo u emisiji.

Druga stvar je da je Bakić zaboravio da nije na blogu i da mnogi ne čitaju njegove tekstove i komentare, a on se u emisiji u biti obraćao i obračunavao s onima koji čitaju njegov blog. Obraćao se samo uskom broju gledatelja. Bilo mi ga je neugodno slušati, a osvetilo mu se to što je cenzurirao i brisao komentare na blogu koji mu se nisu sviđali, nije lijepo čuti kritiku, ali ako je zabraniš, onda skupljaš oko sebe samo istomišljenike i ulizice, ostaješ bez korisnih komentara neistomišjenika. I kroz kritiku se radjašnjavaju i oblikuju ideje i misli, tako se uči artikulirati svoj stav Gdje je tu mjesto za tržište i konkurentnost različitih ideja.

Iako se ne slažem s mnogim stvarima o kojima on govori i piše, Bakić jest inteligentna, obrazovana i sposoba osoba, ali i Eichmann je vjerojatno bio isto to. Problem je u koje svrhe ljudi koriste svoju inteligenciju, obrazovanost i sposobnost. Ovo je i upozorenje onima koji stalno govore da nama trebaju obrazovani i sposobni na čelu države. To nažalost ne mora značiti da će nam biti bolje, jer ljudi mogu biti sposobni i sposobnosti koristiti samo u korist uskog kruga ljudi, a na štetu većine. Ovo o Eichmannu je izraz moje zločestoće, jala i svih drugih stvari koje Bakić pripisuje neistomišljenicima.

Kolektivizam i socijalizam su postale riječi koje se koriste kao "uvreda" i omalovažavanje drugih ljudi i Bakić ih voli koristiti u tu svrhu.

Ono što je zanimljivo jest kontekst u kojim ih se koristi. Recimo protiv je kolektivizma i kolektivističkih ideja ako su u pitanju socijalna i drugih prava građana, smeta mu ono "mi ovo" "mi ono" "naša prava", ali kad dođemo do pitanja plaćanja duga onda odjedmom počinje s mi, "mi moramo platiti" , "mi se moramo odricati".
Pa čemu taj kolektivizam, Bakiću?
Kolektivizam je izgleda nevaljali ako se priča o pravima, ali kad se govori o obavezama onda je poželjan.
Socijalizam je pak neoliberalima (a u njih i Bakić spada) izraz za sve što ne valja. Ako ti se ne sviđa nešto onda je to socijalizam, ako ti se sviđa nešto makar dolazilo iz komunističke Kine onda je to kapitalizam.

Znači, ako u Kini proizvode iPhone onda je to kapitalizam, a ako se krše ljudska prava onda je to vjerojarno jer je Kina komunistička, a Kina osigurava i pomaže Sjevernu Koreju koju toliko voli Bakić spominjati u negativnom kontekstu, sve koji mu ne pašu bi poslao u Sjevernu Koreju.

Socijalizam i kolektivizam je uvreda za sve koje se usude kritizirazi sustav u kojem živimo. I to obično rade isti ljudi koji su i u prošlim sistemima pljucali po kritičarima sistema..

Ako si kritizirao nepravde i lupešćinu u komunizmu onda si reakcija i rušiš Jugoslaviju.
Ako si kritizirao nepravde i lupešćinu za Tuđmanova nacionalističkog vladanja onda mrziš sve što hrvatski misli, diše i govori.
Ako kritiziraš nepravde i lupešćinu današnjeg neoliberalnog kapitalizma onda si socijalist i kolektivist.

Socijalist je tek etiketa koja se lijepi na neistomišljenike.

I tko to kritizira, dijete socijalističkog direktora, kako smo mogli čuti u emisiji. Netko tko se školovao u socijalizmu, pitanje je koliko to njegovo znanje vrijedi kad ga je stekao u socijalizmu, možda i on ima socijalistički mentalitet.

Žalosno je i to kako priča o bogatstvu, za njega je bogatstvo samo materijalno bogatstvo, samo stvari koje se kupuju su bogatstvo.
Smeta i njegova arogacija kad govori o dostupnosti bogatstva svijeta, a dobro zna da su mnoge i najosnovije stvari velikom dijelu ljudi nedostupne.

Iako je tržište dionica njegova struka i tu je mogao biti najzanimljiviji i mogli smo čuti i nešto korisno od njega, on je tu temu nekako preskočio jer je pitanje u vezi dionica bilo ono o mirovinskim fondovima.
O tome ne želi puno pričati, ne zato jer fondovi dobro rade, nego jer bi ljudi mogli uvidjeti beskorisnost i štetnost drugog stupa mirovinskog osiguranja te bi se drugi stup mogao ukinuti. A tko bi onda ulagao milijarde kuna na burzu?
Onda bi i cijena njegovih dionica pala, a on ipak gleda svoj interes ispred svega, ne pada mu napamet recimo kritizirati državno petljanje u mirovinsku reformu i mirovinski sustav uopće, niti predlagati ideju da bi ljudi npr.. sami trebali odlučivati što i kako sa svojim novcima za mirovinu (recimo birati hoćeš li sve u prvi stup ili oročiti u banci ili uložiti u neki fond i to onaj po tvojoj volji).

Ako ti ide u korist onda nisi protiv petljanja države, a za sve ostalo tu je slobodno tržište.


Post je objavljen 09.09.2012. u 17:57 sati.