Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/luki2

Marketing

Leipzig; Dresden

Daju sve. Divan hotel, odličnu hranicu; pitaju što bi nepce izvoljevalo jesti u idućih četrnaest dana....Samo piši, radi, prenosi znanje drugima....Za sve ostalo će se pobrinuti. Tako je meni na konferenciji i seminaru u Leipzigu. Radim cijeli dan, od osam do dvadeset i dva sata. Veseli me. Dobro sam.
Ali - sjetim se doktora Faustusa (vrlo prikladno, jer je Goethe, po meni najveći pjesnik svoga vremena, upravo ovdje smislio priču o Faustu). Koji je prodao dušu vragu za sve znanje ovoga svijeta. Razumljivo, tadašnje se znanje nije moglo mjeriti u današnjim kategorijama. NIkako. Tada se kvantum znanja sastaojao od filozofije, religije, nešto malo pjesništva, medicine - i to je bilo to...Činilo se dostižno...:)))))
Danas, u ovom globaliziranom i interenom povezanim svijetom - ma, danas ni vrag ne zna sve:))))) A ipak - uspije nam, baš svakome od nas, ukrasti dušu. Zbog prestiža. Zbog slave. Zbog financija.
Istina, sve djeluje vrlo suptilno, važno i vrlo, vrlo nenasilno...Onako, tiho...Iz dana u dan....
Ne znam kako, ali vragu ipak uspijeva obrlatiti nas ponovno. Zar ništa, baš ništa nismo naučili?!
No, dosta naracije. Nalazim se na seminaru u Leipzigu; odlično je - i više od toga. Organizacija, uvjeti, rad - ma, čista desetka.
Danas sam bila u Dresdenu; cijela je grupa bila u Dresdenu - gdje se još osjeća praški štih, gdje još uvijek mogu nabaviti moju omiljenu čokloladu iz djetinstva -koja se i danas zove "Mačji jezici", vidjeti Pepeljugu (najdražu Libušu Šafrankovu) i kupiti oplatke (hostiju) punjene čokoladom ili liješnjanica ili medom (uz dodatak češnjaka s moje strane :)))).....
Dresden - gdje sam posjetila i prijateljicu, spominjanu već na ovom blogu, koja je trebala imati koncert u Munchenu, ali nije - jer se razboljela...:((((
I ne pazi na sebe. I čekala me u Dresdenu, odvela me u najbolju " prašku" pivnicu, gdje sam jela "sviečkovu" sa najfinijim knedličkama, i gdje sam popila pivu - iako je inače ne pijem....Savršeno! I becherovku....
Zaboravila sma u svemu tome da bi trebalo ostati uz nju. Nije pitanje financija. Pitanje je da sam zaboravila ili dugo nisam čula kako diše. Radi se o tome da dugo nismo razgovarale - onako ženski, bez njenih muških "priljepaka" sa strane...
Radi se o tome da sam zaboravila da se svi okreću za njom na ulici, iako ne znaju tko je. Radi se o tome da sam se prodala.
No, ostala sam večeras s njom, i ranim jutarnjim vlakom vraćam se svojim obavezama (sat i pol vremena udaljenosti vlakom). Vrijedi prijateljstva, je li?! Sigurno! Vraćam se vragu, ali bar sam večeras uspjela - pobjeći mu....
Voli vas sve L.


Neka fotke govore više od riječi:
























Post je objavljen 02.09.2012. u 22:30 sati.