Sveti Vinko Paulski volio je iz sveg srca jednoga mla-dića koji bijaše odgojen čisto i nevino kao ljiljan u ogradi. No smrtna zraka teškoga grijeha prodrije u njegovu dušu. Ljiljan njegove nevinosti požuti i osuši se. Mladić se izopači, a svetac je za njim gorko plakao.
Jednoga dana susretne ga svetac i povede s njim duži razgovor koji završi ovim riječima
: „Čuješ li ti, više te ne ću koriti i opominjati da se ostaviš zloga života jer vidim da sve moje riječi i suze tebi ne vrijede ništa. A ipak ću te zamoliti za jedno. Uzmi ovu sliku i pogledaj je svake večeri prije nego legneš u krevet.“ Mladić to obeća iako mu se činilo smiješnim.
Te je večeri prvi put gledao darovanu sliku i vidje kako se sastaše njegove oči s očima milosrdnoga Spasitelja, kao da u njega neprestno gledaju pa ih nikako ne može udaljiti od sebe i izbaciti iz duše u koju su se usjekle. Sutra je navečer osjećao tešku muku pa opet pogleda u sliku trpećega Isusa, ali je obećanje trebalo održati te se svlada i opet pogleda. Ove ga je večeri trpeći Isus još više i jače motrio pa su cijelu noć suzne oči gledale u njega. Nikako nije mogao zaspati.
Rano se ujutro ustade i ode svetom Vinku, klekne preda nj i skrušeno progovori: „Oče, ne mogu više ovako živjeti, suze su me Isusove pobijedile.“ Tada se potpuno obratio i postao uzoran vjernik.
"Cilj našega života je dokazati Stvoritelju
da smo bili poslušni njegovoj volji!"
(Sebastian Kneipp)
Post je objavljen 01.09.2012. u 22:23 sati.