e bože moj vake se sušne godine ne panti. vake vatre i sa neba i sa zemlje niko se živ ne sića. bilo je toga u zemane kad je sveti ilija nakon velike suše molijo boga za kišu. prije toga je molijo da ne bude kiše.
Ilija – smrtnik kao i mi – vruće je molio da ne bude kiše, i nije pala na zemlju za tri godine i šest mjeseci. Zatim je ponovno molio, pa je nebo dalo kišu, i zemlja je donijela svoj rod (Jak 5,17-18). Ilija je spoj Staroga i Novoga zavjeta i znak posljednjih vremena.
ja ne znan ko je među nami novi ilija koji je izmolijo da nan nema kiše i da sve izgori. ne moran ni znat samo neka sad izmoli da nan pane dobra kiša i žednu zemlju natopi.
ali šta s ovizin da je ilija i znak poslidnji vrimena? jesu li i sad prid nami poslidnja vrimena? nije mi namira nikoga plašit ali bi valjalo o tome zeru promislit.