Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kamikazesushitanaka

Marketing

Društvo!

Danas sam imao jedan interasantan komentar prijatelja u vezi religije točnije indijske religije sto mi je dalo inspiraciju da ovo napišem. Sve je započelo sa spominjanjem ljudi koji vjeruju u duhove. Došlo je s njihove strane do zaključka da oni nisu nikoga sreli do sada da vjeruje u duhove a da nije religiozan. Potom sam spomenuo naravno spomenuo dqa ja vjerujem da postoji duša te ako ona luta je naravno duh, pri cemu sam i spomenuo indijsku religiju te moju vjeru u reinkarnaciju te putovanje duše. Na što želim izaći je slijedeći komentar prijatelja:
„Ja ne podržavam indijsku religiju jer s njom nameću kastinski sistem“
S obzirom na to moram napisati slijedeće:
Kastinski sistem nije izmišljotina indijaca , doduše ako malo racionalnije sagledamo kaste su postojale i u europi i postoje danas u svijetu. Želim reći da aristokracija, svećenstvo i seljaštvo su samo oblici onoga što se naziva u indiji kasta. U današnje vrijeme možemo slobodno reći da postoje slojevi kao npr. društvena elita. Jedina razlika što je možda maska koja je bila prije iza toga pala (barem za veći broj ljudi), sada samo postoji veća raznolikost ali još uvijek vlada onaj sloj koji ima ili novac ili neku određenu moć tj. privilegiju posjedovanja sredstva koja mu daje neku moć. Religija je u tome svemu samo instrument s kojim društvo, ovakvo kakvo jeste, opravdava svoju egzistenciju. Dakle religija nije ništa nametnula što prije nje nije postojalo. Možemo pretpostaviti slijedeće:
Konstrukt kaste ili kako god to na ovom mjestu nazivali postoji odavno, eventualno je postojao od početka pošto nam je jasno da i životinjske zajednice imaju neki tip hijerarhije. Recimo da je hijerahija samo osnovno obilježje sloja ili kaste, dakle ono na čemu se bazira. U vezi toga se može pretpostaviti slijedeća teorija: Hijerarhija postoji određeno vrijeme te unutar tog društva polako nastaju nemirijer nisu zadovoljni sa uvjetima života unutar iste. Što je slijedeći korak? Na ovomdjelu se može filozofirati kako bi bilo kao npr. Jači prijete oonim malo inteligentnijima da kreiraju nešto u vezi toga ili pak su oni inteligentiji koji vladaju oni koji nešto izmisle kako se održati na vlasti. Kad se razmišlja o tome postoje više načina kako ostati na vlasti , jedan od njih je teror, drugi pak je znatno učinkovitiji. Uzmimo u obzir da imamo neko primitivno društvo što je od enormne važnosti iako neizbježno u ta rana vremena ljudske povijesti. Jedno društvo koje sve što ne razumije smatra božanstvom. Dakle ono što se treba učiniti je jednostavno: stvoriti religiju koja opravdava poredak takav kakav jeste. Ovo se ne tiče samo indijske religije nego i kršćanske i bilo koje druge (osim buddhizma koji se odvojio od društvenih normi radi postzanja višeg cilja koji nema nikakav radikalni effekt i koji se ljudima ne nameće). Kršćanstvo te islam možda nemaju direktno opisan poredak društva ali manje-više ima isti učinak npr. dok se u kastinskom sistemu odmah sve iz početka navodi koja su ti prava i ljudi se pomire s time, u kršćanstvu svečenstvo nameče da moraš raditi ono ili ovo u ime Boga i ljudi to rade. S time dolazi do pomaka u društvu svečenstvo kao u kršćanstvu (posebice tijekom srednjeg vijeka) tako i u kastinskom sistemu ima glavnu kontrolu. Ovdje moram i navesti da je ujedno u europi jedan od najbogatijih slojeva upravo svećenstvo. Zašto to navodim? Odgovor je jednostavan: nametni čovjeku nešto da je došlo izravno od Boga i on će to povjerovati. Budimo iskreni niti jedan čovjek nema toliku karizmu da pokrene veću masu ljudi na nešto kao religija. Putem religije se vlada pukom koji slijepo vjeruju, a oni koji su to osmislili se okorištavaju time i ujedno sve one koji su uvidjeli tu laž unište sa zaslijepljenom ruljom. Oni pak drugi koji su isto donekle inteligentni se slažu s time te indirektno iskorištavaju to. Po tome se kreira taj drugi sloj kao plemstvo ili aristokracija ili društvena elita danas u nas te vladarski sloj unutar kastinskog sistema. Kolaboracija i zajednička suradnja tih dvaju slojeva čini vlast i moć koju oni posjeduju nad društvom. Zahvaljujući zatupljenosti ljudi u neki konstrukt koji je izmišljen od društva da bi njima vladali i da bi oni ujedno vjerovali u valjanost poretka protiv kojega su se prvotno bunili.
Idealno bi bilo da se sam pojam društva odstrani i da se zamjeni sa pojmom zajednice. Zajednicu uvelike možemo zamisliti kao jednu stanicu. Unutar stanice nema niti jedan dio koji je manje važan od drugog , ako nema jednog djela cjela stanica odumire. Zajednice postoje iako su u našem vidu prividno tu kao kad bi organizam bio svjestan sve i jedne svoje stanice. Zajednice su stanice, a organizam je čovječanstvo. U toj podjeli možemo slobodno jedan konstrukt kao što je društvo te njegov instrument smatrati kao virus i njegov gen koji virus unosi unutar stanice sa svrhom vlastitog razmnožavanja. Virus je i svaki oblik kontrole i pokušaj vlasti unutar zajednice. Kad bi se ljudi organizirali u zajednice te proizvodili točno onoliko koliko toj zajednici treba nebi bilo potrebe za masovnom proizvodnjom, te nebi bilo tolikog znatnog viška. Rezultat toga bi, preneseno u današnje vrijeme, bilo pad kapitalizma, jednolika raspodjela resursa, smaknuće gladi te revolucija čovječanstva. Zajednice kao i stanice u tijelu međusobno surađuju kako bi organizam iliti čovječanstvo opstalo. Ne tvrdim da bi se štetne stvari trebale uništiti, s time i poubijati ove koji nam škode, nego ih barem izolirati. Hrpa loših stvari na jednom mjestu može izroditi i korisne stvari. Kod toga posebice mislim na australiju koja je nekada služila kao odlagalište za kriminalce. S vremenom su bili prisiljeni surađivati te stvoriti zakone po kojima bi funkcionirali a koje su prethodno kršili. Dakle odvajanje štetnih učinaka od zajednice i prisvajanje dobrih učinaka je isto kao i evolucija sama po sebi u genetičkom smislu. Svakom novom generacijom se na neki način (iako ne uvijek, ali često) genetička slika sve više usavršava i tome nema kraja. Preneseno na čovječanstvo bi to značilo da stvaranjem zajednica (stanica) u kojima svi međusobno surađujemo te stvaramo točno onoliko koliko je toj zajednici (stanici) dovoljno za opstanak te množenje (stanična dioba) te odvajanjem štetnih djelova i izolacijom istih dovodi do (r)evolucije i nastanka nečega što je daleko efikasije i bolje od onoga iz čega je proizašlo.
(R)evolution starts from within.


Post je objavljen 22.08.2012. u 13:33 sati.