Tibor iz Praga proživio je teške i mučne trenutke u svome životu.
Kad mu je bilo godinu dana, njegova majka je bila osuđena na dvanaest godina zatvora. žBudući da mu je i otac umro, morao je u dom za nezbrinutu djecu.
Tu su počeli njegovi kalvarijski dani.
Prezren i izrugivan od svih, osjećao se vrlo potištenim i izoliranim
. Kad je majka izišla iz zatvora, živjela je s pijancem koji ju je često tukao.
Tibor opisuje svoj patnički život:
"Ono što sam iskusio u domu, a kasnije i u majke kod kuće, bilo je užasno.
Naučio sam mrziti ljude. Kad me majka izbacila iz kuće, opet sam morao u dom.
Psihički sam obolio i prerezao sam si arterije.
Doktori su me spasili od smrti.
Jednom drugom zgodom progutao sam petsto tableta, morao sam ih povratiti i ostati na životu.
Kada me jedna psihologinja, koja se bavi mladima, zaključala u neku prostoriju, zapao sam u paniku i zabio si dugi nož u trbuh.
Opet su me doktori spasili i uputili me u psihijatrijsku bolnicu.
Jedan liječnik, osvjedočeni vjernik, sačuvao me od ludnice.
Odlukom Starateljskoga suda dospio sam u jednu vjerničku obitelj.
Besplatno su me uzdržavali. Moji su me hranitelji dali krstiti u Katoličkoj crkvi.
Patio sam od osjećaja manje vrijednosti i osamljenosti te bio vrlo potišten.
Moja pomajka mnogo je za mene molila. Zamolila me da pođem u Međugorje.
Kad sam stigao, sjedio sam pred crkvom razmišljajući i sumnjajući.
Hodočasnici su došli k meni i tijekom naših razgovora odjednom sam osjetio veliku radost i doživio duboki mir.
No, opet me zahvatila teška potištenost (depresija).
Plakao sam i plakao, prigovarao Gospi.
Pitao sam ju: 'Zašto ja moram toliko plakati kad si Ti tu?'
Onda je naišao jedan fratar, stavio je ruke na moju glavu i blagoslovio me.
Nakon toga blagoslova osjećao sam veli-ko olakšanje.
Bio sam sretan i osjećao istinsku ljubav prema bližnjemu.
Još nešto vrlo čudesno doživio sam na brdu ukazanja.
Plakao sam ondje kao nikad do tada u životu.
Polako sam se približio velikom križu i stavio ruku na noge Raspetoga.
Odjednom sam osjetio snažan udar vjetra koji je križ ljuljao tamo-ovamo.
U tim milosnim trenutcima probudila se u meni čežnja za svećeništvom.
Ne patim više od usamljenosti jer sam pronašao Boga i Gospu.
Rado hodočastim na ovo milosno mjesto kako bih molio za moje potpuno predanje Bogu kao svećenik.
Sve jače osjećam želju da ljude dovodim vjeri u Boga.“
Tako priča sedamnaestogodišnjak koji je zadobio
novo
ozdravljeno
srce
Post je objavljen 20.08.2012. u 15:11 sati.