26. rujan
Ne zna se gdje točno rođen ali se po imenu može zaključit da je iz Ripafratte (Toskana), u podnožju brežuljka Monte Pisano. Nekih pouzdanih podataka od prije ulaska u Red nema, osim da je bio đakon.
Blaženi Lovre iz Ripafratta
Odmah se primjetilo da posjeduje veliku ljubav za održavanje redovničkih pravila. Blaženi Lorenzo sudjelovao je u obnoviteljskom duhovnom pokretu redovničkih Redova.
Obnoviteljski pokret, osim na religiozni život, imao je utjecaja na književnost i umjetnost XIV i XV stoljeća. Da bi se bolje shvatila potreba obnoviteljskog pokreta u duhovnom životu redovnika, potrebno se prisjetit da je od 1378. godine Crkva bila podjeljena velikom zapadnom šizmom.
Dvojica Papa osporavali su jedan drugom vrhovnu vlast, jedan je živio u Rimu drugi u Avinjonu. Lako je zamislit kje su posljedice toga bile za cijelu Crkvu, a posebno za redovničke Redove. Dvojica Papa da bi pridobili što više pristaša, davali su na veliko oproste od izvrešenje nekih redovničkih pravila i razne povlastice.
Pravila redovničkog života izgubila su prvotnu ozbiljnost i postale su lagana i previše svjetovna. Sveta Katarina sijenska izgovara prva riječ – reforma. Potrebno je obnoviti Crkvu, u glavi i tijeli, tj. u crkvenom vodstvu i vjernicima, kazala je.
Krik jedne sijenke čula je Klara Gambacorti, i utemeljuje jedan dominikanski samostan prihvaćajući stara redovnička pravila. Učitelji studenskoh škola prihvatili su učenje blažene Klare Gambecorti i prenijeli su ga na Dominikanski Red.
Među ovim učiteljima nalazio se i jedan firentinac, čovjek velikog uma i energije, blaženi Lorenco iz Ripafratta. Bio je veliki propovjednik, diplomat, duhovnik bio je među najrevnijim reformatorima Reda. Osnivao je nove samostane koji su nosili naziv reformirani.
Fratar iz samostana svete Katarine u Pizi, stavio se rame uz rame sa blaženim Ivanm Dominiciem na rad oo reforme Reda Propovjednika. Učenjak obrazovan u Svetom Pismu dobio je naziv « Arka znanosti ».
Lorenzo da Ripafratta biva poslan u gradić Cortona kao učitelj novaka i profesor teologije.. Tu je duhovno vodio i podučavao dva izvanredna učenika Antonia Pierozzia-budućeg nadbskupa Firence Santo Dottore della Chiesa, e Guidolino di Pietro, bolje rečeno fra Giovanni da Fiesole, budući slikar poznatiji kao Beato Angelico.
Može se reći slobodno da u djelima svetog Antonina, kao i u djelima blaženog Angelica žive već stoljećima učenja koja su još kao mladi primili od blaženog Lorenza iz Ripafratta.
U vrijeme velike kuge što je pustošila gradove Pistoiu i Fabriano, pomagao je oboljele. Blaženik je neko vrijeme bio i generalni vikar reformiranog reda. Za života imao je jednu veliku ranu na nzi koju je s strpljenje podnosio. Umro je 27. rujna 1456 godine u Pistoi nakon 60 godina provedenih u samostanu.
Njegovo tijelo časti se u doinikanskoj crkvi u Pistoi. Proglašen je blaženim 4.travnja 1851. godine od pape Pija IX.
Post je objavljen 26.09.2012. u 00:21 sati.